Milijarde dolara raznih kazni platile su farmaceutske tvrtke tijekom godina zbog neetičnog promoviranja svojih lijekova, zbog njihova korištenja mimo dobivenih dozvola, zbog zatajenih nuspojava, zbog kršenja propisa... Među njima su i trenutne perjanice cjepiva poput Pfizera, AstraZenece, Johnson&Johnsona od kojih Europska unija, ali i cijeli svijet očekuje da promijene ne samo dlaku već i ćud jer radi se o biti ili ne biti s koronom. Moguće? Teško.
Pokazalo se da je pristojna Europa vjerovala u ugovore, u džentlmenske sporazume, u stisak ruke, u fair play posla oko cjepiva. No, dogodilo se zapravo očekivano - izigravanje dogovorenog, prevare, pokušaji iznude, prodaja onima koji ponude više... Europskoj uniji nije preostalo ništa do skinuti diplomatske rukavice i navući one boksačke, upotrijebiti 'piljarsku' retoriku i jezikom sile 'objasniti' nezasitnima da nemaju posla s 'pikzibnerima' koji nasjedaju na njihove bajke za naivne. U suprotnom, EU bi još dugo ostala necijepljeni otok bez obzira na to što je bila 'mecena' u razvoju pojedinih cjepiva i što u rukama ima ugovore za koje je vjerovala da u njih ne treba sumnjati.
Prošlog je ljeta sve djelovalo poprilično idilično kad su dogovarane količine cjepiva kojeg nema, kad se uspjelo od javnosti sakriti cijenu doze pojedinih cjepiva, kad je big pharma uzela novac EU za 'samaritanski' posao pronalaska spasa protiv korone, kad su im se smiješile milijarde 'na neviđeno'. I građanima zemalja EU sve je to ulijevalo vjeru da će 's cjepivima biti sve u redu' kad se pojave i da će 'farmaceuti' uspjeti oduprijeti 'zovu divljine' tržišta. Ipak, mislilo se, riječ je o globalnom problemu, u kojem istina najmanje pati njihova branša, ali ne krene li nabolje s koronom, i oni bi uskoro mogli imati tanje novčanike jer naprosto bit će sve manje u džepovima onih koji sve to financiraju.
No, dok se to ne dogodi, farmaceuti koji su uspjeli prvi stići do cilja 'jašu' putovima na kojima se najbolje snalaze a to je svakako onaj prodati i preko reda što skuplje jer uvijek ima onih koji u ime zdravlja neće pitati za cijenu. Europska unija u trenutku kad je pregovarala o količinama i cijenama pojedinih cjepiva vjerovala je da će tako 'bolje proći' jer velika količina, gotovo dvije milijarde doza, treba rezultirati i povoljnijom cijenom. Dapače, da ne bi bila smetnja pharma industriji u ostvarivanju viših cijene s nekim drugim ponuđačima obvezala se na 'šutnju' o postignutoj cijeni i tek je slučajno otkriveno da ni to što plaćamo nije 'za baciti'.
Naime, tridesetak eura za Modernine i 24 za Pfizer/BioNTechove dvije doze cjepiva objektivno je vrlo visoka cijena uzme li se u obzir da se radi o milijardama prodanih doza. No, kažu da pohlepa nema granice pa su se tvrtke, kad je cjepivo konačno stiglo, počele ponašati po sistemu: tko da više, njegovo je. Ni AstraZeneca, čije je cjepivo bitno jeftinije, samo 3,56 eura, nije odoljela tom zovu. Naprosto, cjepivo se prodaje onima koji ranije ugovore nisu imali i koju su spremni platiti dvostruko više.
Naravno, proizvodni kapaciteti takvi su kakvi su u ovom trenutku pa su 'na čekanje' cjepiva na neko vrijeme poslani oni od kojih se ne može dobiti više, a među njima je EU. Dodaju li se ovom financijskom grabežu i političke igre big pharme primjerice u SAD-u gdje 's više doza' pokušava dignuti rejting Joeu Bidenu jasno je da će Europa imati još 'boksačkog' posla oko toga da dođe do cjepiva za svoje građane. Sve samo zato što na vrijeme nije shvatila da ima posla s Janusom.
