Plan o postupnom istiskivanju ruskog plina s europskog tržišta i povećanom uvozu ukapljenog plina iz SAD-a koji su koncem prošlog tjedna u Bruxellesu usuglasili američki predsjednik Joe Biden i čelnici Europske unije, Hrvatska, prema ocjeni energetskih stručnjaka s kojima smo jučer razgovarali tim povodom, dočekuje spremna.
- Hrvatska ne bi trebala imati problem s istiskivanjem ruskog plina iz upotrebe, odnosno s povećanjem udjela LNG-ja jer ima i terminal u Omišlju i plinovod koji ide od terminala prema potrošačima. Mislim da je to tehnička stvar - kazao nam je energetski stručnjak Igor Dekanić, na tragu čijih razmišljanja je i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić.
Povećanje samodostatnosti
Hrvatska, napominje Pudić, godišnje uvozi oko 600 milijuna metara kubnih plina iz Rusije, što se, ocjenjuje, može supstituirati bilo podizanjem vlastite proizvodnje, bilo povećanim uvozom preko terminala u Omišlju.
- U mnogo većem problemu od nas, kad je u pitanju istiskivanje ruskog plina, mogla bi, primjerice, biti Slovenija, koja 80 posto potreba za plinom podmiruje iz Rusije. Kada govorimo o povećanju vlastite domaće proizvodnje plina u smjeru povećanja energetske samodostatnosti, za to su potrebna višegodišnja ulaganja počevši od samog istraživanja do eventualne eksploatacije. Godišnje Hrvatska svoju proizvodnju plina povećava za oko 50 milijuna metara kubnih. Stoga je povećani uvoz ukapljenog plina izglednija opcija, barem kratkoročno gledano - komentira Pudić.
Povećanje uvoznog kapaciteta LNG Terminala u Omišlju na Krku najavio je na marginama tih razgovora u Bruxellesu premijer Andrej Plenković.
Država nije zakupac
Godišnje preko omišaljskog terminala u plinovode prema kupcima prođe 2,6 milijardi kubnih metara plina, a o razmjerima povećanja tog kapaciteta zasad nema službenih procjena. Iz Ministarstva gospodarstva, Plinacroa i LNG Terminala poručili su kako se rade analize temeljem Vladina plana da se poveća kapacitet terminala na Krku.
Zanimljivo je da je tijekom veljače ove godine, prije ruske agresije na Ukrajinu i posljedične najave da će se Europa potpuno razići s Rusijom i njezinim energentima, LNG Terminal pokrenuo u Ministarstvu gospodarstva proceduru ishođenja dozvola za prekrcaj plina iz terminala u cisterne koje bi plin prevozile prema krajnjim kupcima. Plin bi se pretakao iz FSRU broda koji je osnovni dio terminala, a ne iz tankera koji pristaju u Omišalj u cisterne.
Komentirajući Vladine najave povećanja kapaciteta terminala na Krku i druge planove u Europi o povećanju uvoza ukapljenog plina iz SAD-a, Igor Dekanić podsjeća da nije država zakupac smještajnih kapaciteta na terminalu, nego su to, ističe, kompanije.
- Ako prosuđujemo tijek sastanka američkog predsjednika Bidena s dužnosnicima EU na temelju medijskih objava, jer ne znamo detalje onoga o čemu se razgovaralo i što se dogovaralo, mislim da se u ovome trenutku više radi o najavi jednog velikog, globalnog zaokreta Europe u energetskoj politici, nego o trenutnom zaokretu. Jer, za takvo nešto, kao što je supstitucija oko 100, 150 ili 200 milijardi metara kubnih plina koji Europa uvozi iz Rusije američkim LNG plinom, treba vremena - upozorava Dekanić.
Prvenstveno, nastavlja naš sugovornik, potrebno je vrijeme da bi se izgradili terminali između kojih bi se odvijao transport plina iz SAD-a. Europa ima dovoljan broj terminala, dodaje Dekanić, no SAD mora povećati broj terminala za izvoz LNG-ja u Europi jer su trenutačno, upozorava, samo dva terminala na istočnoj obali SAD-a odakle se to može činiti, većina terminala im je na zapadnoj obali.
- Za izgradnju jednog 'stojećeg' terminala potrebno je pet od šest godina. 'Plutajući' zahtijevaju manje vremena, ali su manjeg kapaciteta - napominje Dekanić.
I Dalibor Pudić ima rezervi oko brzog energetskog zaokreta Europe u odnosu na ruski plin i prelaska na povećani uvoz iz SAD-a. Prije svega, navodi, u odnosu na nadomjestak trenutnog obima uvoza ruskog plina u Europu koji se godišnje kreće oko 200 milijardi kubnih metara.
Energetski portfelj
- Kad su u pitanju najave o povećanju uvoza iz SAD-a u EU, nije jasno odnosi li se plan o dodatnih 50 milijardi metara kubnih iz SAD-a na dinamiku do 2030. ili za godinu po godinu. Ako će Europa čekati sedam godina da poveća tih 50 milijardi metara kubnih, ne znam kako će to izdržati istodobno sa smanjivanjem ovisnosti o Rusiji - navodi naš sugovornik iz HSUP-a.
Važno je, dodaje, uočiti da nitko iz EU nije rekao da će se ruski plin potpuno izbaciti iz energetskog portfelja Unije, već da će se taj dio postupno smanjivati kako bi se smanjila ovisnost, ranjivost Unije prema Rusiji, što se može, smatra Pudić, samo pozdraviti s obzirom na najnoviji razvoj događaja. Upozorava i na to da nitko ne zna kako će se dalje razvijati rat u Ukrajini, a o tome, dodaje, ovisi zacrtana plinska strategija EU.