Može li Hrvatska iskoristiti priliku i sijanjem industrijske konoplje barem početi rješavati dva velika problema - milijun hektara neobrađene zemlje i velik broj nezaposlenih? Po svemu sudeći, odgovor na ovo pitanje (koje smo otvorili u tekstu u ponedjeljak u kojem Ivo Bačlija, proizvođač i prerađivač ljekovitog ulja, govori o koristima konoplje) mogli bismo doznati vrlo brzo.
Pitanje za Komisiju EU
Naime, Sandra Petrović-Jakovina, SDP-ova zastupnica u Europarlamentu, krajem veljače poslala je Europskoj komisiji pitanja o toj temi.
- Upoznata sam s problemima proizvođača i zakonskom regulativom i očekujem da će Europska komisija uskoro odgovoriti na moje pitanje. Nadam se da će odgovor biti pozitivan za proizvođače industrijske konoplje, što bi trebalo poslužiti kao smjernica nadležnim ministarstvima u Hrvatskoj za izmjenu zakonske regulative i omogućavanje proizvođačima industrijske konoplje da im proizvodnja bude isplativija i u skladu s politikom ozelenjavanja Europske unije - rekla je Petrović-Jakovina.
U pisanom upitu navodi da “postojeći pravni okvir u Hrvatskoj omogućava poljoprivrednicima proizvodnju industrijske konoplje, no od nusproizvoda smije se proizvoditi samo ulje sjemenki. Ostatak te visokovrijedne biljke proizvođači su primorani neškodljivo uništiti.”
Što EU zaobilazi
Dva su pitanja na koja očekuje odgovore. Prvo, bi li Komisija bila u mogućnosti pružiti određene smjernice uzimajući u obzir najbolju praksu država članica kako bi Hrvatska mogla usmjeriti svoju zakonsku regulativu u svrhu stvaranja dodatne vrijednosti korištenjem nusproizvoda industrijske konoplje. I drugo, što bi Komisija preporučila u okviru europske politike i industrije ozelenjavanja. Primjerice, čak i na razini Unije, usprkos povećanoj potražnji i interesu za vlaknima konoplje kao vrste nusproizvoda industrijske konoplje, ne postoji pozitivan učinak od tog trenda razvoja.
Pomislili smo da se Jakovina-Petrović, postavljajući to pitanje, zauzela i za proizvodnju medicinskog kanabisa.
- Mislim da je nedovoljno poznavanje razlike izmedu te dviju vrsti konoplje i dovelo do činjenice da je sadnja industrijske bila gotovo zabranjena do početka 2012., kad je Ministarstvo poljoprivede promijenilo pravilnik. EK uvijek izbjegavala očitovati se po tom pitanju, dajući do znanja da je to unutrašnje pitanje država članica - rekla je Petrović-Jakovina.
Potpisi za kanabis
Dodaje da će se to pitanje ipak naći na dnevnom redu EK. Naime, upravo se prikupljaju potpisi za Europsku građansku inicijativu (EU zakonodavna inicijativa kojom najmanje milijun građana EU svojim potpisima u najmanje sedam zemalja članica traži od EK promjenu zakonodavstva) za legalizaciju kanabisa.
- Budući da skupljanje potpisa upravo traje, a rok je 20. studenoga 2014., to će pitanje vjerojatno zbog činjenice da se bliže europski izbori dočekati sljedeći saziv Europske komisije.
Uzgajivači: Gubimo jer stabljiku moramo uništiti
Nemogućnost stavljanja na tržište nusproizvoda industrijske konoplje problem je koji muči Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Janković iz Dvora na Uni. Jankovići siju industrijsku konoplju na 11 hektara, a kako siju nova sjemena, još nemaju zadovoljavajući urod.
- Problemi su s papirologijom i dozvolama pa nismo mogli obaviti sjetvu u optimalnim agrotehničkim uvjetima. Od biljke možemo iskoristiti samo sjeme, a stabljiku moramo bacati iako bi se ona mogla iskoristiti za niz proizvoda, kako se to nekada i radilo - kaže Milan Janković.
No i sa smanjenim urodom od 500 kilograma sjemena po hektaru (optimalno bi bilo 1500 kilograma) njihov OPG može dobiti 60 litara konopljina ulja čija je tržišna cijena oko 320 kuna po litri (19.200 kuna). Uz poticaj koji je u Sisačko-moslavačkoj županiji za ekološku proizvodnju industrijske konoplje čak 5000 kuna po hektaru, ukupni prihod im je 24.200 kuna po hektaru. Od toga valja oduzeti troškove sijanja i sjemenskog materijala koji su oko 4000 kuna, ali i sušenja sjemenki te cijeđenja ulja, ako proizvođač nema sušaru i prešu za ulje (oko 2000 kuna).
Kako bilo, prihod od jednog hektara industrijske konoplje (i bez profita od stabljike) višestruko je veći u usporedbi s prihodom od hektara zasađenog pšenicom (poticaj 1,050 lipa plus oko 6000 kuna za prosječni prinos od 6 tona po hektaru, ukupno 7200 kuna).