Ustao bih ujutro i otišao na bus za školu. Ali izašao bih stanicu prije i pravac u knjižnicu. Tamo bih onda cijeli dan čitao o sustavima za uzgoj, elektrotehnici, proučavao, učio. Na kraju su se neopravdani sati u školi nagomilali, a mama mi je tada rekla da radim što god želim, ali da moram prvo završiti srednju školu i upisati se na faks - priznao nam je Riječanin Ante Toni Debelić, danas 19-godišnji student zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, kako je, razvijajući EcoBox, sustav pokretne farme unutar transportnog kontejnera, markirao iz škole.
Sve počelo sa 16
Kad mu je bilo samo 16 godina, mladi je Ante roditeljima ispričao o sustavu samoodrživog vrta unutar brodskog kontejnera koji bi se brodom ili kamionom mogao transportirati bilo kamo u svijetu. Unutra bi se, zamišljao je, mogle uzgajati sve vrste voća i povrća, neovisno o vanjskim uvjetima, i riješiti problem gladi. Iako skeptični i zabrinuti u početku, njegovi su roditelji ubrzo shvatili da je mali ozbiljan i da to nije tek mladalačka faza.
Ante Toni Debelić
- Nisam nikada bio problematičan. Uvijek sam bio vrlo dobar učenik, trenirao košarku, išao sam i na državna natjecanja iz robotike. Zato su me roditelji podržali kad sam rekao da želim razviti EcoBox. Prebacio sam se iz riječke gimnazije u zagrebačku dopisnu školu i nastavio razvijati svoj proizvod. Maturirao sam i upisao faks - prepričava Ante.
O velikoj obiteljskoj podršci koju uživa svjedoči i činjenica da njegov otac Branimir Debelić danas radi s njim u startupu. Kao vlasnik računovodstvenog ureda pomaže mu s financijama.Nekoliko godina nakon srednjoškolskog maštanja, promišljanja i dizajniranja prva hrvatska high-tech farma u kontejneru napokon je razvijena. Prošle godine. Eto je u Rijeci na parkiralištu u Škurinjama, šest metara duljine i 2,4 metra širine. U Rijeci je, inače, i ostatak njegova tima, glavni programer Marko Laća i glavni električar Marko Vukelić. U Zagrebu, osim njega, još je i kolegica Jana Vrsalović, studentica ZŠEM-a i marketinška stručnjakinja. Svi zajedno danas čine startup Grow City i među deset su finalista natječaja Student DIGI Award u organizaciji Jutarnjeg lista na kojem se traže najbolji mladi inovatori. Unutar EcoBoxa sa svake se strane nalaze police na koje se polažu biljke. Uvedene su električne i vodovodne instalacije te se putem tableta ili mobitela može upravljati razinom svjetla, dozom nutrijenata, PH vrijednosti, temperature, dotoka vode i vlage. Cijeli se sustav, bazira na hidroponskoj proizvodnji. Uzgoj je to biljaka samo u vodi, odnosno u hidroponskim čepovima, bez zemlje.
- Ako uzgajamo bosiljak, onda će svjetlo, vlaga i razina tekućeg gnojiva biti drukčija od, recimo, uzgoja klica gorušice. No već su u sustavu prisutni programi koji sami stvaraju idealne uvjete za razvoj pojedine biljke koju želimo uzgojiti, a mi možemo to pratiti i, po potrebi, regulirati putem mobitela. Na donjoj strani svake police nalaze se crvena i plava LED svjetla koja simuliraju najbolje uvjete za fotosintezu, a unutra je klima-uređaj koji regulira idealnu temperaturu i vlagu, kaže Debelić.
Potrebna samo utičnica
Može se uzgajati bilo što, ali, uzimajući ekonomsku isplativost u obzir, Debelić kaže da je najisplativiji uzgoj zelenog lisnatog povrća, znači svih vrsta salata, špinata, blitve. Zahvalan je i uzgoj začina, klica i stočne hrane. Na godišnjoj razini, a s obzirom na to da uzgoj u kontejneru ne ovisi o vanjskim uvjetima, proizvodnja u jednom kontejneru jednaka je proizvodnji na hektaru i pol zemlje.
- Mi nismo konkurencija velikim poljoprivrednicima i proizvođačima niti nam je to ideja. EcoBox je za prostore gdje ne postoje uvjeti i infrastruktura, a cijeli koncept je “plug and play”, znači da se može instalirati bilo gdje, treba samo utičnica i može se odmah koristiti. Pustinjske zone ili izbjeglički kampovi - govori. Već su u pregovorima za isporuku prvih kontejnera u Keniju i Katar. Jedna kenijska škola uzela bi jedan kontejner u pilot-projekt i koristila ga za edukaciju učenika u poljoprivredi i mehanici, ali i za uzgoj povrća za školsku kantinu.
- Kenija je poljoprivredna zemlja, ali imaju jako slabo obrazovanje. EcoBoxom žele učenike zainteresirati i pokazati da poljoprivreda nije samo kopanje zemlje, nego ima i tehnološke elemente. S druge strane, učenici bi mogli uzgajati vlastitu organsku hranu za menze i kantine - prepričava. Što se Katara tiče, kupci, koji su pokazali interes, razmišljali su čak i o zakopavanju kontejnera u zemlju, čime bi uštedjeli na struji za klimu. Do svih tih kontakata došli su prije dvije godine nakon sudjelovanja na Svjetskom poslovnom forumu anđela investitora (WBAF) u Istanbulu, gdje su bili između pedeset timova iz cijelog svijeta.
- Tamo su reakcije na EcoBox stvarno bile fantastične. I mi smo se iznenadili. No tada smo imali tek dobru ideju i želju da nešto realiziramo, ali nismo imali novac - govori. Nakon interesa kupaca u Istanbulu više nisu mogli otezati, rekli su “sad moramo razviti box”, prikupili sa svih strana oko 20 tisuća eura i napravili prvi kontejner. Trebalo im je oko tjedan dana da urede kontejner i provuku sve instalacije. U ponudi zasad imaju dvije vrste: proizvodni i edukacijski. Proizvodni kontejner je veći, 12 metara duljine, što bi bilo oko 27 četvornih metara prostora, a edukacijski upola manji i služi za uzgoj, ali su i sve elektroničke komponente izložene preko kojih se može učiti. Cijene se kreću između 40 i 60 tisuća dolara.
