Fiskalni računi za srpanj i kolovoz pokazuju da je turistička potrošnja odoljela svim rizicima – od onih iz globalne geopolitičke oluje do lokalne pohlepe koja je u dijelu ponude posegnula za ekstremno visokim cijenama – jer je sada sasvim sigurno da je i kolovoz impresionirao dvoznamenkastim stopama rasta, kao i prethodno srpanj, unatoč racionalnim strahovanjima da bismo mogli doživjeti prvi pad turizma, tj. djelatnosti o kojoj smo ekonomski i socijalno postali ovisni.
Lipanj, podsjetimo, uopće nije izgledao dobro, upravo suprotno; početak sezone doimao se kao nagovještaj drame. A opet, doživjeli smo ljetnu turističku feštu od zarada. Kako su izgledali prometi na fiskalnim blagajnama u turističkim djelatnostima u 29 dana kolovoza, odnosno kakva je slika skupa sa srpnjem, prema trenutačno dostupnim podacima?
Prvo treba reći da se od 1. siječnja 2026. fiskaliziraju sva plaćanja, pa ukupni promet više nije usporediv s prethodnim godinama; ova se analiza zato oslanja na kategoriju gotovinskih i kartičnih plaćanja, odnosno oblike plaćanja koji su obvezno evidentirani i lani i ove godine.
Kroz blagajne hrvatskog ugostiteljstva u dva ključna mjeseca sezone, srpnju i 29 dana kolovoza, prošlo je 2,88 milijardi eura usporedivog prometa, gotovo 318 milijuna više nego lani. To je rast od 12,4 posto.
Srpanj je pritom porastao 13,8, a kolovoz 11,1 posto. Imati usred globalne geopolitičke krize, uz izrazito poskupljenje turističkih usluga, u dva udarna turistička mjeseca uvjerljive dvoznamenkaste stope rasta možda je ipak dokaz da je hrvatski turizam jače, odnosno žilavije biće nego što smo se usudili vjerovati u prvom dijelu godine. Za djelatnost za koju se slobodno može reći da čini četvrtinu svega što se u zemlji fiskalizira, to je naprosto – odlična vijest.
Koliko je taj rast „stvaran“ ovisi o tome što mjerimo, jer realno ima dva lica. Gruba, ali uobičajena računica jest da nominalni rast prometa korigiramo za rast cijena. Zanima li nas koliko je više usluga fizički prodano — više noćenja, obroka, kava… — relevantnije je poskupljenje upravo restorana i usluga smještaja, koje je u srpnju iznosilo 6,3 posto. Jednostavnim oduzimanjem od nominalnog rasta ostalo bi nešto više od šest posto, a preciznijim deflacioniranjem oko 5,7 posto realnog rasta. Drugim riječima, podaci sugeriraju da sektor nije samo podizao cijene, nego je doista odradio otprilike pet do šest posto više.
Zanima li nas pak koliko vrijedi zarađeni novac u odnosu na opću razinu cijena, od rasta prometa možemo oduzeti opću inflaciju, koja je u srpnju iznosila 3,9 posto. Precizniji izračun pokazuje da je kupovna vrijednost prihoda porasla oko osam posto.
Pritom ipak treba razlikovati nekoliko stvari. Za PDV je mjerodavan nominalni oporezivi promet, dok za poduzetnika konačni rezultat ovisi o odnosu njegovih prihoda i stvarnih troškova. Saldo usluga u platnoj bilanci također se bilježi vrijednosno, u tekućim cijenama. Dakle, fiskalne blagajne nedvojbeno pokazuju da se okrenulo osjetno više novca, a dostupni podaci o cijenama sugeriraju da rast nije bio samo nominalan. Kolovoška inflacija još nije objavljena, pa je račun privremen i oslonjen na srpanjske stope.
Da rast nije došao samo iz inflacije, odnosno iz poskupljenja, potvrđuje i broj izdanih računa. U kolovozu je broj usporedivih gotovinskih i kartičnih računa porastao 5,7 posto. Istodobno, kartice sve više preuzimaju sitna plaćanja: njihov udio u broju računa popeo se s nepunih 25 na blizu 29 posto, dok gotovinsko plaćanje gotovo stagnira. Kad se statistički neutralizira ta promjena strukture plaćanja, prosječni iznos transakcije ostaje približno isti. Dakle, rast prometa nije samo posljedica viših cijena ili većeg prosječnog računa: značajno je porastao i broj transakcija.
Odmor na Jadranu košta tri hrvatske plaće. Imamo detaljne računice, za hotele i za privatni smještaj
Hrvatska obala očekivano je nosila sezonu — jadranski ugostiteljski promet u kolovozu porastao je nešto više od 11 posto — ali najveći zaokret dogodio se u Zagrebu: nakon srpnja u kojem je gradski ugostiteljski promet čak padao 2,5 posto, kolovoz ga je vratio u plus, za 5,9 posto. Takav je zaokret konzistentan s povratkom city-break i poslovne potražnje, premda sami fiskalni računi ne mogu pokazati koja je vrsta gostiju generirala rast. Trgovina je pak posvuda ostala umjerena: na obali i kontinentu raste oko četiri posto, dok najbrže, kao i u srpnju, raste u Zagrebu.
U odnosu na ugostiteljstvo i noćenja, podaci iz trgovine nešto preciznije zaokružuju sliku domaće potrošnje u turističkoj sezoni. Ukupni promet svih djelatnosti u špici porastao je 7,6 posto, pri čemu trgovina, koja i dalje drži gotovo 60 posto svega, raste tek 5,4 posto. Znakovito je da su trgovina i turizam u dva mjeseca dodali gotovo jednako novca — vrlo ugrubo oko 320 milijuna eura — ali je turizam to izborio na upola manjoj bazi. Potrošnja se, kao i cijele godine, seli s police u doživljaj: dok roba raste tek nešto brže od opće inflacije, novac za restoran, izlazak i putovanje očito se nalazi. Zanimljivo. No, za bistrenje ovih podataka mudro je pričekati još koji dan, do objave podataka o broju gostiju.
Ostaju dvije nepoznanice o sezoni. Prvo, promet nije isto što i dobit. Nominalni prihod snažno je rastao, a i nakon korekcije općom inflacijom njegova je kupovna vrijednost osjetno veća, ali koliko od toga ostane na dnu računa ili, što se kaže, ispod crte, ovisi o troškovnoj strani. Energija je i dalje skuplja dvoznamenkasto, plaće rastu brže od europskog prosjeka, a tek je odnedavno popustio baš nemilosrdni rast cijena hrane, odnosno prehrambenih proizvoda. Ako su ulazni troškovi rasli sličnim tempom kao prihod, marža se nije proširila koliko i promet, pa će pravu ocjenu ljetne turističke sezone 2026. dati tek poslovni rezultati, a ne fiskalne blagajne.
Sve u svemu, možemo reći da je hrvatski turizam, mjeren tvrdim novcem kroz fiskalnu blagajnu, odradio sezonu bolju nego što su mnogi očekivali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....