Čim je dobio informaciju da je kod Malovana u kvaru u snijegu ostao nagibni vlak, pročelnik zadarskog HGSS-a Josip Jandrić digao je na noge svoja dva tima. Upućena je odmah i jedna šibenska ekipa te dvije gospićke.
Srećom, nije bilo ozlijeđenih, pa su GSS-ovci samo pomagali u prekrcavanju stotinjak putnika. Za to vrijeme njihovi splitski kolege probijali su se prema Brštanovu, odakle su zvali u pomoć zbog srčanog udara koji je proživljavao jedan mještanin, druga ekipa borila se s nanosima u Zaveterju gdje su pokušavali doći do bolesne starice, u Broćancu su išli pomoći astmatičaru koji je proživljavao napad.
Majka s djecom
Kroz zametenu cestu dugačku tri kilometra jedna je ekipa vozila bubrežnog bolesnika koji je morao hitno u bolnicu na zamjenu katetera. Ekipa sa saonicama hitala je u Satriću nedaleko od Sinja majci s petero djece dostaviti hranu, a oni sa snježnim vozilom pokušali su se probiti do Vrdova, visoravni odakle dva dana nema nikakvih vijesti o dvojici pastira.
HGSS-ovci su, njih 150, samo u protekla četiri dana sudjelovali u 350 akcija spašavanja, direktno su spasili 150 života i opskrbili barem 500 ljudi osnovnim namirnicama.
Oni su u šezdeset godina spasili više od 10 tisuća ljudi, godišnje na najopasnije planine, gudure, ponore, divlje rijeke i burne morske uvale izlaze 850 puta. Nikada za to nisu dobili ni kunu, nisu niti tražili.
Većina članova HGSS-a ima višu ili visoku stručnu spremu. Oni su sveučilišni profesori, doktori znanosti, piloti, inženjeri, građevinari, obrtnici, poduzetnici, djelatnici u javnoj upravi, mornari... Oni su časni ljudi koji daruju svoje respektabilne sposobnosti i svoje vrijeme, kako kaže pročelnik Vinko Prizmić, i ne zaslužuju prosjački status.
HGSS-ovci pomažu oboljelome starcu iz sela Vlak kod Vrgorca
Da bi bolesnoj baki u dalmatinskom zaleđu dostavio lijek, gorski spasilac napustio je radno mjesto i taj dan mu neće biti plaćen. To bi mu trebao platiti HGSS, no s godišnjim budžetom od šest milijuna kuna za cijelu Hrvatsku, za opremu, obuku, djelovanje‚ neostvarivo je. Jedva se prikupi za opremu, koju opet koriste za spašavanje. Strepe zbog najavljenog rezanja ionako tankog proračuna.
To je prosjački
- Ogorčeni smo i ojađeni. Mi smo respektabilna služba svjetske kvalitete u području najvažnijih javnih potreba, spašavamo ljudske živote, a dobivamo tapšanje po ramenu.
To je prosjački. Imam 15 ekipa na terenu, a samo sedam vozila, pa se izmjenjujemo, a 90 posto naših auta su rashodovale neke druge službe, policija, televizija... Zamislite da ste građanin koji treba pomoć i vaš život ovisi o minutama, a mi dolazimo sa 15 godina starim autom i molimo Boga da se ne pokvari na putu do bolnice. Mi smo jedina žurna služba koja nema niti jedan svoj prostor već smo sa svih 20 stanica u neadekvatnom podstanarstvu.
Što da više radimo, kome da se dokazujemo, trebamo li oživljavati mrtve po grobljima, da se popnemo na Mjesec pa da netko shvati da zaslužujemo biti normalno vrednovana i opremljena javna služba. I to ne zbog nas, nego zbog građana kojima služimo.
Dok su su bile poplave danima smo pomagali u Metkoviću, za Antonijom Bilić HGSS-ovci su tragali 20 tisuća sati... Svugdje gdje treba i gdje je najteže mi smo tu - otvorio je dušu pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić. Dodaje da novca ima za sve, “ali za nas ga valjda i ne treba biti”.