ZAGREB - Niste sretni? Živi ste. Zdravi? Imate obitelj? Posao? Ili imate barem nešto od nabrojanoga…kakvu god muku da mučili, sigurno ima ponešto na čemu možete zahvaljivati. Posljednji četvrtak u studenom, u vrijeme
„Praznik kojim su u 17. st. europski doseljenici zahvaljivali za dobru žetvu i danas je mnogima najdraži dan u godini. Volim taj trenutak prije zajedničkog Thanksgiving objeda kad svatko od uzvanika za stolom kaže za što je osobito zahvalan u svom životu.“
Kathy Stetson, Amerikanka u Zagrebu, izvršna direktorica CEESA (udruge koja okuplja američke škole po centralnoj i istočnoj Europi), čačkalicom isprobava je li pita od bundeve konačno dobro pečena…
Od kolovoza, kad se preselila iz Oregona, nije stigla upoznati ćudi pećnice u zagrebačkom domu, zato sumnjičavo pogledava na sat, pa natrag na pećnicu. „Tvoja pita treba požuriti, vrijeme je da purica krene u pećnicu.“, premazuje putrom meso i šaljivo, a zapravo sasvim ozbiljno vikne Jan LaRocca, Kathyna prijateljica koja ju je na kratko došla posjetiti u Hrvatskoj.
Thanksgiving je prilika da se mala američka zajednica ljudi koji rade pri Američkoj međunarodnoj školi u Zagrebu okupi za stolom. „Svi smo daleko od obitelji, ali nitko neće biti sam. U Americi je običaj da na Thanksgiving ručak, osim obitelji, pozovete i ljude za koje znate da su daleko od svojih nekog tko se nedavno doselio u grad, novog zaposlenika, stranog studenta…“, objašnjava Stetson.
Facebook postovi Amerikanca ovih su dana puni introspektivnih zahvala za sve i svakojake blagoslove u njihovim životima, pa se, nošen modernom tehnologijom, afirmativni ugođaj Thanksgivinga mrežom prelijeva preko američkih državnih granica.
„
Ovo joj je prvi Thanksgiving bez obitelji i izvan Amerike. „Djeca su odrasla, imaju svoje obitelji, a ja posao u Hrvatskoj. No, i ja i Jan smo dogovorile skype sastanak s našima kod kuće, kasnije večeras kad nam gosti odu, a oni doma tek ustanu.“ Kathy okuplja potluck, što će reći da njezini zagrebački američki gosti na ručak donose zdjele s hranom, dogovor je da svatko napravi nešto što je kao dijete volio jesti na Thanksgiving.
Domaćica dekorira stol sušenim cvijećem i raznim plodovima, što aludira na ovogodišnju žetvu, pa na internetu traži Thankgsiving glazbu, pokušavajući izbjeći vječnu Alice's Restaurant…
Jen je iz Amerike donijela „tri bitne Thankgiving stvari“: konzervu s umakom od brusnice, konzervu najdjeva od bundeve i društvenu igricu banana grams… Čemu konzerve?! „Nismo bile sigurne hoćemo li bundeve i brusnice naći u Hrvatskoj.“, smiju se obje dok Jan po kuhinjskoj plohi slaže slova, objašnjavajući mi društvenu igru s kojom će se nakon ručka zabavljati gosti.
„Osim gledanja utakmica, igranje igrica na Thanksgiving je tipično američki način provođenja obiteljskog blagdana. Kad sam bila dijete svijet nije bio ovakvo, pokretno mjesto, nismo se ni mi Amerikanci baš tako olako selili s kraja na kraj kontinenta. Imali smo pored sebe djedove, bake, čak pradjedove, prabake, svi bi se skupili za ručak, a poslije ručka i pranja suđa, nije bilo TV-a i prijenosa utakmica, igrale bi se igrice…“, slaže Jen slova abecede u žutu vrećicu oblika banane. „Štos je da igrač složi što više riječi od slova koja dobije.…
Kathy, je li gotova ta pita od bundeve? Vrijeme je za puricu!“, upita. Pita ide van, purica unutra. „Sad još samo da napravim grašak s ukiseljenim krastavcima…to je recept moje mame. Servira se uz Thanksgiving puricu. Obavezno.“, rezolutna je Jan.