Deset pasa nalazi se na jednoj farmi nedaleko od Petrinje. Brick, Otty, Sony, Frida, Merlo, Mia, Teica, Ena, Maza i Klara ondje su pronašli dom nakon što su ih vlasnici izbacili iz kuće i ostavili na ulici.
Tamo ih je pronašla Maja Ananić, velika ljubiteljica životinja, koja ih je dovela na farmu svoje majke, o svom ih trošku sterilizirala i hrani ih već godinama. U tom velikom poslu posve je sama - zlostavljači životinja prijete joj ako ih prijavi policiji, a Grad Petrinja odbio joj je pomoći. No, nju trenutno muče veći problemi.
- U roku od mjesec dana moram maknuti sve životinje s farme. Mama to traži od mene. Ne znam što učiniti. Treba im udomitelj, a nitko se ne javlja. Pomisao na to da ih dam na eutanaziranje strašna je - o tim se životinjama skrbim već nekoliko godina i ne mogu dopustiti da ih se ubije. Trebam pomoć - rekla nam je ojađena Maja.
‘Dajem sve njima’
Svi oni, kaže, imaju tužnu priču: Eni je prijetilo trovanje, Klara i Teica ostavljene su na smeću, Frida je dugo živjela na ulici hraneći se odbačenim kruhom jednog pekara...
'SLOMILI SU MI SRCE ALI NEMAM NOVCA DA IH HRANIM‘ Maja Ananić spasila tri odbačena štenčića i sad im traži dobrog udomitelja
- Svaki dan ih pustim da se istrče po dva sata, a hranu im dajem kad mogu. Dogodilo se jednom da sedam dana nisam imala hrane za njih, a ni novca da je kupim... Grozno mi je bilo. Ne bi mi nikad bilo teško da me okolina barem malo podupire u ovome što radim - kaže Maja.
Grad i obaveza
Grad Petrinja, iako prema Zakonu o zaštiti životinja mora osnovati azil, to nije učinio. Naime, 1. siječnja 2007. godine na snagu je stupio zakon koji jedinice lokalne samouprave obvezuje na osnivanje azila uz prijelazni rok od dvije godine. U Petrinji su pak sklopili sporazum o izgradnji privremenog smještaja s jednim obrtom iz toga grada i tvrde da je zbrinjavanje životinja riješeno.
- Za financiranje skloništa u prošloj je godini izdvojeno 30 tisuća kuna, a ove se godine planira 150 tisuća. Gospođa Ananić samoinicijativno je udomila pse i zato se smatraju njezinim vlasništvom, a ona se osobno nikada nije obratila Gradu Petrinji za pomoć - tvrdi Željko Nenadić, gradonačenik Petrinje.
Problem je što u Zakonu ne stoji točan rok kada skloništa moraju biti osnovana.
- Kad je prijelazni rok završio, mnoge jedinice lokalne samouprave ostavile su iste koncesionare, dakle male tvrtke ili veterinarske stanice koje i dalje rade kao skloništa. No, problematično je što mnoge od tih tvrtki ne zadovoljavaju uvjete, a uz to im mnogima na pameti nije dobrobit životinja, nego vlastita zarada - tvrdi Jadranka Dragović iz udruge Suza.