Novinarka Ivana Hunjak iz Zagreba nedavno je provela jednostavan i zanimljiv društveni eksperiment, piše Slobodna Dalmacija.
Na balkon svog podstanarskog stana 23-godišnjakinja je izišla potpuno gola, i tako naga susjedima i prolaznicima - uz osmijeh, kao da u njezinoj pojavi nema ničeg neobičnog, zaželjela dobro jutro. Reakcija promatrača koji su imali izravan uvid u situaciju na njezinu balkonu bila je čuđenje i muk. Nitko ni riječi. Svi su ostali bez komentara. Oni, pak, koji su njezin golišavi izlazak na balkon pratili preko Instagrama, reagirali su puno otvorenije.
- Jednostavno sam htjela napraviti eksperiment, vidjeti koja je razlika između stvarnog i virtualnog svijeta u glavama mojih sugrađana. I dok su na moju golu pojavu na balkonu ljudi reagirali jako zatvoreno, da ne kažem s čuđenjem, na mom Instagram profilu gdje su fotografije i video objavljeni susrela sam se s većom otvorenošću.
Reakcija promatrača ispod balkona je bila čuđenje i muk - ostajali su bez komentara - dok su oni koji su događaj gledali indirektno, preko Instagrama, bili puno otvoreniji - kazala je Ivana Slobodnoj Dalmaciji. Za nju kažu da je inače mirna i šutljiva osoba koja na prvi pogled djeluje čak i kao nedruštveno biće, ali kada se upoznaju njezin rad i karakter, reakcije su skroz drukčije.
- Nakon balkonskog nudizma reakcije su bile strašne - od onih iskompleksiranih frajera koji su tražili fotografije mojih golih grudi, preko onih koji su mi nudili razne nemoralne, ali i moralne ponude, kao što je učinio jedan član uprave velike korporacije u Hrvatskoj. Zaključila sam da su ljudi u Hrvatskoj puno izravniji kada pišu, nego kada govore.
Takvih eksperimenata će biti još, ne stajem. Nedavno sam pozirala u Klovićevim dvorima na predstavljanju skulpura koje je izradio čuveni Stephan Lupino; zainteresirao me je odnos tijela prema savršeno isklesanom i definiranom okruženju. Bit će i tu sigurno jedan moj medijski eksperiment na ovu temu - kaže Ivana, koja na portalu Hrvatska danas piše razgovore sa zvijezdama iz svijeta estrade, manekenkama te sa sportašima.
- Nekako ne bih željela ružno pisati ni o kome, to me ne zanima - mislim da ni jedna osoba koja je uspjela u svom poslu i životu nije uspjela slučajno - kaže za Slobodnu i najavljuje da će se uhvatiti još jednog velikog projekta.
‘Kraljica Instagrama Hrvatske’
- Radim projekt “Kraljica Instagrama Hrvatske” na koji se mogu javiti sve djevojke koje imaju Instagram profil sa svojim fotkama. Interes je veliki, a mojim prijateljicama manekenkama savjetujem da se ne prijavljuju jer bi konkurencija bila nefer. Kroz ovaj projekt “Kraljice Instagrama” koji stvaram uz veliki požrtvovnost svoga tima željela bih ukazati kako u Hrvatskoj postoji veliki broj mladih ljudi koji zaslužuju pažnju.
Na žalost, svjedoci smo kako sve veći broj ljudi napušta ovu naljepšu zemlju na svijetu prinuđeni ekonomskom i političkom situacijom. Na nama je dužnost i obaveza i za vlastitu i za sve nadolazeće generacije - učinimo Hrvatsku onim što jest, naljepša zemlja na svijetu. Također pozivam da se priključe svi koji misle da mogu pridonijeti tome - naglašava gospođica Hunjak.
Ivanin eksperiment je samo jedan primjer kako je virtualna komunikacija življa od one u stvarnosti, kako su mladi ljudi razgovor, svađu, iznošenje mišljenja, iskazivanje sklonosti i “konkretne” akcije spremniji iskazivati virtualno, nego uživo. To potvrđuje teoriju čuvenog sociologa i filozofa Zygmunta Baumana koji je govorio o fluidnoj ljubavi i fluidnom modernom životu; sve je veoma promjenjivo, uključujući i veze i prijateljstva; virtualni svijet preuzima onaj stvarni…
Zašto je to u današnje vrijeme tako, iz Slobodne su upitali splitsku sociologinju, prof. dr. sc. Ingu Tomić Koludrović.
- Istina da danas virtualni svijet preuzima onaj stvarni i da je takav vid komunikacije puno lakši. Ključan problem zašto ljudi danas teže stupaju u vezu ili sklapaju prijateljstva je zato što ih je strah, pa im je lakši ovaj “online” pristup.
‘Sve je nestalno i veoma promjenjivo’
Danas je sve nestalno i veoma promjenjivo. To uključuje i veze i prijateljstvo koje je lakše steći preko interneta, jer ih je uživo teže održavati. Ljudi odabiru lakši put jer znaju da u svakom trenutku mogu prekinuti i završiti svaki kontakt s nekom osobom, bez razgovora licem u lice.
Problem je što ovakva vrsta odnosa preko društvenih mreža ne može ni približno zamijeniti one stvarne i zato su ljudi danas sve osamljeniji, sve je više tjeskobnih i onih koji su u strahu.
Zbog toga se sve teže ulazi u prave veze. Živimo u indvidualiziranim društvima, a većina njih bazira se samo na ekonomski status neke osobe, i to je vrlo često na prvome mjestu. Sve je to razumljivo, no, gdje su oni istinski kontakti, proizišli iz ljubavi? Danas se sve vrti oko lajkova, koji su beznačajni. Ljudima treba odnos licem u lice - kazala je sugovornica te dodala kako je s obzirom na vrijeme u kojemu živimo nemoguće zaustaviti ove procese, no rješenje se krije u radu na sebi i obrazovanju.
- Ljudi danas žele brzo doći do cilja. Sve se više cijeni materijalno, dok intelekt pada u vodu. Mnogi su zaboravili da je rad na sebi veoma bitan. Obrazovanje je ono što bi trebalo pomoći da ne gledamo pravocrtno. Ulaganje u sebe je nešto najvrjednije - smatra sociologinja Koludrović.
‘Online’ je sve lakše
U razgovoru s mnogim djevojkama iščitava se da manje-više sve doživljavaju isto - vole se zabaviti, iziđu, ne očekuju princa na bijelom konju, već nekog pristojnog i normalnog, no nitko im se baš ne približava. Ima onih koji vam uredno pošalju zahtjev za prijateljstvom, ili vas počnu pratiti na Instagramu. Oduševljen je svakim vašim virtualnim potezom, ponekad vam pošalje i poruku, ali neki konkretni izlazak nikako da dočekate... Zašto je sve lakše “online” nego “live”? Odnosi se to i na muškarce i na žene.
Što su ‘pravi’ odnosi?
O temi “virtualni vs. realni odnosi” raspravlja se već godinama (najčešće – na internetu). Mnogi iznose mišljenje kako odnosi koji se stvaraju ili odvijaju preko interneta nisu “pravi”, kako je socijalizacija u cyber-prostoru samo kulturološka moda, novina, faza kroz koju ljudi prolaze, kako oni skloni virtualnom druženju, prijateljstvima i vezama imaju neku “grešku”, neki problem koji ih sputava da te iste veze ostvare u stvarnom svijetu, te kako se virtualni odnosi ne mogu usporediti sa stvarnima.
Drugi se, međutim, pitaju – je li baš tako? Sviđalo se kome ili ne, navode zagovornici virtualnog, kibernetički prostor novi je prostor u društvenim odnosima, prostor u kojemu ljudi stvaraju i stječu prijatelje, neprijatelje, kolege, ljubavnike... Protive se i terminologiji – jer što je “pravi” odnos, što je “pravi” prostor, “pravi” doživljaj, itd... Virtualni prostor ljudi zapravo doživljavaju kao “mjesto” na koje “idu”, na kojemu se susreću, druže i rade sve što podrazumijeva društveni život.
Lajkanje fotki i svađe preko poruka
Priča prva: Razgovaraju dvije (očito dobre) prijateljice, dok treća osoba “prisilno” prisluškuje za susjednim stolom, s obzirom na to da se sve odvija na javnome mjestu, u jednom splitskom kafeu.
‘Lajka’ mi je skoro svaku sliku i na fejsu i na Instagramu, stalno ima nešto komentirat’, posla’ mi je poruku i u inbox... Stalno je tu negdje, ne mo’š ga se riješit’. A prije neki dan naletim na njega vanka – i on ništa. Ništa! Jedva mi se javija!... Druga na to kaže kako njoj, kad iziđe vanka, skoro nitko “ne upada”.
– A, zezam se, plešem, uredim se... Ono, očekuješ da će ti neko prić’, da će nešto reć’, da će te pozvat na kavu... Ja ne znam šta im je!
Priča druga: Tinejdžerica, sva iznervirana, obavještava majku da se upravo posvađala s najboljom prijateljicom; počinje joj živo objašnjavati razloge zbog kojih je svađa izbila i prepričavati što je koja rekla. Majka je smiruje i utišava, shvativši u jednom trenutku da tu strasno i glasno prepričavanu svađu uopće nije čula. Čekaj – upita – sad ste se posvađale? Baš sad? Kako vas nisam čula? – Kako bi nas čula? Pa ne možeš valjda poruke čut!