Nakon što su u nedjelju navečer zajedno proslavili službenu Večer slavodobitnika, slavodobitnik 304. Sinjske alke Frano Ivković i njegov alkarski momak Mario Blajić nastavili su odvojena slavlja sve do ranih jutarnjih sati, Frano u Brnazama, a Mario u nedalekim Turjacima, gdje im je pristiglo na stotine čestitara.
U ponedjeljak prijepodne, upravo kad smo došli do Franine obiteljske kuće, stigao je i Mario. Na dogovor jer se slavlje nastavlja. Kako i ne bi? Nije mala stvar donijeti u kuću slavodobitnički plamenac. A Frano je donio drugi. Kojemu se, najiskrenije je priznao, prije početka 304. alkarskog boja baš i nije nadao.
- Na Bari sam u tri trke pogodio samo jedan punat, a dva puta sam dirao kopljem metu, ali je nisam odnio. Na Čoji sam ponovno počeo pogotkom ‘u ništa’, a u drugoj i trećoj trci pogodio sam ‘u jedan’. Dakle, na Bari i Čoji ukupno tri punta. Kad sam u prvoj trci na Alki pogodio ‘u jedan’, odlučio sam u nastavku ići na sve ili ništa. Kako ni drugi alkari u prvoj trci nisu bili naročito uspješni, pogotkom ‘u sridu’ u drugoj trci na startu treće imao sam četiri punta, koliko i alkari Tino Radanović i Ivo Zorica.
Frano Ivković i Mario Blajić
Jedino je Frano Talaja iz prve dvije trke imao pet punata. Kada je Tino Radanović i u trećoj trci pogodio ‘u dva’ i poveo s ukupno šest punata, ja sam odlučio gađati u najmanji krug. Dok sam ciljao metu, vidio sam odlično, kao da se povećala. Osjetio sam pogodak ‘u sridu’. Iza mene je startao Ivo Zorica koji je pogodio ‘u jedan’ i otpao. Ostao je još Talaja. Ja sam bio na vrhu trkališta i iščekivao ishod. Priželjkivao sam bar pripetavanje do čega bi došlo da je moj imenjak pogodio ‘u dva’. On je, međutim, promašio, skinuo mi dotadašnji uteg sa srca i omogućio neizmjernu radost.
Kolika je sličnost, a kolika razlika doživljaja slavodobitničkog plamenca 300. i 304. Alke?
- Svaka pobjeda na svoj način je lijepa. Onu iz 2015. godine ipak ću najviše nositi u srcu jer mi se duboko urezala. Bio je to moj prvi slavodobitnički plamenac i to na jubilarnoj 300. Alki koja je upravo zbog toga obilovala uzbuđenjima. I u nedjelju u trenutku spoznaje da sam postao slavodobitnik nagrnule su neopisive emocije, srce je počelo lupati, htjelo je iskočiti iz grudi.
Za razliku od ostalih 16 alkara kopljanika 304. Alke koji kao i vi žive Alku i za Alku, za vas bi se moglo reći i da živite od Alke?
- Da, za razliku od njih koji rade u drugih poslodavaca, ja sam zaposlenik Alkarske ergele koja je u vlasništvu Viteškog alkarskog društva. Moja obitelj oduvijek je imala konje. Pradjed, djed i otac više su voljeli zaprežne konje, a mene su privlačili sportski. Moj otac Davor godinama je s vlastitim konjima u zaprezi vozio alkarsku kočiju. Još od 2. razreda osnovne škole krenuo sam u školu jahanja u konjičkom klubu Alkar. Na hipodromu sam provodio svaki slobodni trenutak. Kad sam završio srednju školu, iz Alkarske ergele su mi ponudili posao radnika u štali. Prihvatio sam, potom sam se educirao za potkivača, a onda i za voditelja jahanja.
Imate i vlastite konje?
- U svojoj štali, na vlastitom imanju i OPG-u, imam pet sportskih konja.
Držite li ih za komercijalno jahanje ili...?
- Ma ne, držim ih jer to volim, a voli ih i moja supruga. To je za našu ljubav i rekreaciju.
Uzdržanje tolikog broja konja košta?
- U okviru OPG-a imamo dosta zemljišta, a u obitelji imamo i potrebnu poljomehanizaciju pa svu hranu za konje i druge životinje koje držimo proizvodimo u vlastitoj režiji. Mene konj dođe oko tisuću kuna mjesečno. Da kupujem hranu za njih sigurno ih ne bi mogao toliko držati.
Saznali smo da su vas upravo konji spojili i sa suprugom?
- Lucija je došla na hipodrom u školu jahanja. Ja sam joj bio instruktor. Dogodilo se, rodila se ljubav. Poslije dvije godine veze uplovili smo u bračnu luku. Bog nam je podario Pavu.
Izjavili ste da pobjedu na 304. Alki posvećujete svojoj baki Pavi, a i sinu ste dali ime po njoj. Zašto?
- Baka je cijeli život provela u ljubavi za konje i Alku, voljela je konje, timarila ih, hranila. Upravo je ona tu ljubav prema konjima najviše prenijela na mene. Vjerujem da se na nebu raduje mojoj pobjedi i ovoj posveti.
Frano Ivković
Kakvi su planovi za ubuduće? Hoće li biti još slavodobitničkih plamenaca?
- Ja bih želio, a hoće li tako biti odredit će draga Gospa - zaključio je slavodobitnik Frano Ivković.
Priču smo nastavili s momkom Mariom:
- Ja sam alkarski momak 19 godina. Ove godine povjerena mi je čast zamjenika harambaše. Frani sam alkarski momak 14 godina. Osvojili smo dva najdraža trofeja. Poslije 300., pobjedu, evo, slavimo na 304. Alki. Izgleda da smo upali u olimpijski ciklus i ja ću biti presretan ako tako nastavimo. Nećemo biti razočarani ako bi ostalo i na do sada postignutom - veli Mario.
Dok se Franina majka Anđelka bavila malim Pavom, o svojem vitezu progovorila je Franina supruga Lucija. Na ovu Splićanku podrijetlom s Murtera ljubav prema konjima prenijeli su roditelji.
- Još kao dijete tata i mama vodili su me jahati konje u Trilj, Sinj ili na Vranu kod Biograda. Kad sam 2014. godine upisala Medicinski fakultet, odlučila sam upisati i školu jahanja. Došla sam na sinjski hipodrom. Tu mi je instruktor bio Frano. Dogodila nam se ljubav. Zajedno smo proslavili Franinu pobjedu na 300. Alki, a prije nešto manje od dvije godine smo se vjenčali. Zbog Pave sam malo zastala sa studijem, ali nastavila sam i još su mi ostale dvije završne godine.
Kažu da i danas vas i Franu često viđaju u sedlu gdje jašete Sinjskim poljem?
- Još uvijek uspijevamo uhvatiti vremena i za taj naš zajednički hobi. Što će biti sutra kad počnem raditi, i ako ćemo imati još djece, vidjet ćemo.
Kako Murterani gledaju na svoju alkarušu?
- Roditelji su u nedjelju bili na Murteru i odmah su došli na slavlje, a s otoka sam dobila i veliki broj čestitki.
Na kraju smo Luciju upitali kako se osjeća kao supruga prvog alkarskog viteza.
- Osjećam se ponosno, u trenutku kad je Frane postao slavodobitnik srce mi se uzlupalo, a niz obraze su krenule suze radosnice. Bila sam u gledalištu. Držala sam u naručju Pavu koji je zaspao. Od nastale buke i slavlja probudio se i čvrsto me zagrlio, a onda smo se uskoro zajedno našli u Franinom zagrljaju - rekla je Lucija.