- Slušaj, ne možeš biti političar ako se nisi spreman nikome zamjeriti. Imao sam 17 godina kad sam pokupio sav novac koji smo kao klinci skupili na maskenbalu i platio jednom liku s bagerom da nam poravna teren za igralište. Svi su graknuli na mene da sam uzeo pare, ali nisam uzeo ništa, nego sam nam dao nogometni teren. To ti je to. Ili jesi ili nisi frajer - ozbiljan je načelnik Kalnika Mladen Kešer.
A malo je reći da bi se Hrvatima, skeptičnima kakvi jesu, jednako mogla zamjeriti i Kešerova vizija općine kojom upravlja.
S prozora ureda općinske zgrade, dok zamišljeno gleda prema daljini, Kešer zamišlja obrise prvog kalničkog difuznog hotela.
Kojih stotinjak metara od te iste zgrade, lokalna se djeca brčkaju u bazenu ispred tek sagrađene sportske dvorane sa smještajem za stotinjak turista, u zaleđu upravo traje trening u HNS-ovu nogometnom kampu, a koji kilometar dalje tišinu divnog ljetnog dana paraju zvuci helikoptera koji upravo slijeće na krov moderne zgrade. Dočekuje ga nasmijano zdravstveno osoblje, za ruke primaju jednog od putnika, uvode ga u zgradu i pripremaju za zahtjevan zahvat.
Mladen Kešer
Upravo će dobiti novi bubreg, izrađen u privatnim laboratorijima pod sjenom starog kalničkoga grada, na planini dočekati oporavak pa za nekoliko dana, čim malo ojača, opet sjesti u isti helikopter te se za nekoliko sati vratiti kući, na posve drugi kraj Europe.
- Ispada sad možda da sam ja malo čuknut, ali u svijetu se danas gotovo sve proizvodi, pa što se onda ne bi Kalnik među prvima u Hrvatskoj ukrcao u ovu priču? Ljudi su danas kiborzi, a mi jedna od najčistijih zemalja na svijetu. Smatram da se naš kraj treba otvoriti prema tom tipu razvoja te se nadamo da bismo u realizaciju projekta mogli ući s privatnikom - tumači mi Kešer dok gledamo u jedan od 20-ak nacrta kojima je ukrasio općinsku zgradu. Treba priznati da se Keser itekako potrudio oko vizualizacije svojih projekata.
Svi su nastali u proizvodnji arhitektonskog studija Kapov iz Zagreba i Splita, a prikazuju futurističku verziju općine, trenutačno sa samo 1500 stanovnika i siromašnim budžetom od samo 1,7 milijuna kuna izvornih prihoda.
Rješenje koje upravo gledamo nosi naziv arhitektonsko-urbanistička studija “Kalnik za zdravlje”, a osim tvornice ljudskih organa, ona uključuje gradnju dva hotela s pet zvjezdica, ali i europskog centra za liječenje anoreksije.
Nada se novcu iz fondova EU
Kešer pritom misli posve ozbiljno: svi projekti kojima je ukrašena općinska dvorana već su zahvaljujući izmjenama uvršteni u općinski prostorni plan, za mnoge od njih pokrenuto je rješavanje dokumentacije ili imovinsko-pravnih odnosa, neki čekaju građevinske dozvole, a za dio, nada se općina, novac će prikupiti iz sredstava Europske unije.
Mladen Kešer upozorava me da nije lud: svjestan je da se dobar dio isplaniranog na Kalniku, nažalost, ipak nikad neće dogoditi, no odlučan je u namjeri da općinu pripremi za preobrazbu u grad koji bi, jednom kad ostvari snove i projekte, za početak trebao brojiti minimalno tri tisuće stanovnika. “Nisam ovdje da bih plakao nad sudbinom Kalnika. Gradim novi Kalnik, a ovo je moja vizija”, pojasni Kešer pa stane ispred isprintanih nacrta.
Priča kreće od poduzetničkih projekata koje Kešer planira realizirati u sklopu poslovne zone Popovec Kalnički i za potrebe za koje je, nastavlja, već počelo investiranje u gradnju prometnica i komunalne infrastrukture.
U njezinu istočnom djelu izmjenama prostornog plana općina je već prihvatila mogućnost gradnje drvne industrije, točnije tvornice za izradu lameliranih drvenih površina, za što na Kalniku, tvrdi Kešer, već imaju zainteresirane privatne investitore iz Austrije, a u pozadini te industrije smjestila bi se potom i jedna kogeneracija, koja bi primala tvornički otpad te ga koristila za proizvodnju energije.
- Zahvaljujući otpadu iz tvornice, ovdje bi se proizvodila energija te zagrijavala, ali i hladila voda, za potrebe stakleničke proizvodnje u pozadini, ali i hladnjače u kojima planiramo čuvati voće i povrće. Staklenici su prostornim planom predviđeni na tri hektara površine na kojima bi bili postavljeni solarni kolektori, zbog čega projekt ne bi trošio nikakvu izvanjsku energiju, nego bi proizvodio točno onoliko koliko mu treba da bude održiv - objašnjava načelnik Kešer koji na istom području, u sklopu zasebnog tehnološkog parka, planira okupiti domaće i strane znanstvenike koji bi na Kalniku imali poseban zadatak: riješiti problem održavanja i očuvanja zdravstvene ispravnosti voća i povrća bez postupka konzerviranja, što bi se, kao posebna kalnička tehnologija, kasnije širilo svijetom i napravilo revoluciju u poboljšanju kvalitete života.
Predviđene su zatim prostornim planom ovdje i tvornice za preradu bilja, sirovine čijim su prikupljanjem povijesno bile okupirane kalničke žene, sve dok nisu nastupila neka nova vremena, a prirodnu kozmetiku i pripravke zamijenile kemijska industrija i sintetske tvorevine.
Zona sjever, nastavlja Kešer svoju viziju, potom je predviđena za privatni kapital koji bi ovdje gradio punionicu vode, jedan od najvažnijih resursa 21. stoljeća.
- Ljudi odlaze u gradove u kojima je dobar BDP po glavi stanovnika, a tijekom 20 godina prostore za život birat će prema dobrom zraku i kvalitetnoj vodi. Kalnik će imati oboje - uvjeren je taj prvostupnik agronomije.
Poduzetničku zonu na zapadu, ideja je, zatvorit će projektom kalničke mljekare, ambiciozne proizvodnje poznatoga prigorskog mlijeka i sira koji se danas proizvodi u nekim manjim obrtima te uglavnom prodaje u Prigorju i okolici.
Elitni kalnički kvart
Novi slijed Kešerovih nacrta odnosi se na projekte društvene namjene, među kojima je načelnik najponosniji na kompleks stanogradnje, sve skupa stotinjak stanova koji će, kaže mi, niknuti na jednoj od najelitnijih kalničkih lokacija, ali stajati samo 500 eura po četvornome metru po principu “ključ u ruke”, što će, uvjeren je Kešer, u njegovu općinu privući brojne mlade obitelji jer je projekt stanova uglavnom predviđen za nove stanare Kalnika.
- Evo, gledajte - povikne pa na mobitelu otvori digitron.
Zbraja: 60 kvadrata stana u Zagrebu: 900 tisuća kuna. 60 kvadrata stana na Kalniku: 225 tisuća kuna.
- Ipak, vi doista vjerujete da će ljudi masovno dolaziti na Kalnik? - pitam ga, a Kešer mi, posve ozbiljno, klimne glavom uvjeren da je u njegovoj prirodi znatno ljepše nego u gradskoj vrevi. Prve tri stambene zgrade, nastavlja, do kraja ove godine imat će gotovu projektnu dokumentaciju, a gradnja će početi 2020., kad će općina dobiti prve moderne stambene objekte.
U blizini njihove buduće lokacije upravo počinju radovi na novom Trgu Stjepana Radića koji je Kešer također pretočio u jedan digitalni vizual, a koncept društvenih projekata potom zaključuje novom sportskom dvoranom, aquaparkom te objektom u koji bi Kešer, prođe li sve po planu, primao nezbrinutu djecu te ih općinskim novcem uzdržavao, školovao i pripremao za život.
Pođe li mu to za rukom - a Kešer je uvjeren da će građevinska dozvola za ovaj objekt biti gotova za mjesec dana - bit će to jedan od najznačajnijih projekata demografske obnove u zemlji nastao pod kapom SDP-a, stranke kojoj Kešer pripada od 2005. godine kad ga je, jer se odlučio kandidirati za predsjednika države, Zlatko Tomčić izbacio iz HSS-a.
Kandidatura za nogometni kamp
Društveni dio kalničkog koncepta potom se nastavlja s jednim manjim aquaparkom i zgradom u kojoj Kešer predviđa stotinjak ležajeva, ponajprije za posjete djece koja bi na Kalniku uživala u bogatoj prirodi, a nedosanjani san načelnika Kešera ujedno je veliko nogometno igralište, točnije kamp HNS-a za koji se općina Kalnik, s Varaždinskim toplicama, i službeno kandidirala na natječaju Hrvatskog nogometnog saveza.
- Za Kalnik je već odavno dokazano da je na idealnoj nadmorskoj visini za potrebe sportaša, zbog čega su upravo ovdje trenirali i Branko Zovko, ali i Rudolf Kralj. Za kamp HNS-a kandidirali smo se u suradnji s Varaždinskim toplicama u kojima bi nogometaši dobili odličan zdravstveni sadržaj, a sportski i smještajni segment bio bi upravo u našoj općini. Priča je idealna, no iako je sve stalo, čini mi se na kraju da su najizgledniji kandidat za kamp ipak zagrebačke Svetice - razočaran je Kešer dok gleda prema vizualu velikoga nogometnog terena.
Ne bi to, naravno, na Kalniku bio jedini sportski sadržaj s obzirom da je Kešer ovdje predvidio gradnju manjeg sanjkališta sa žičarom, golf-vježbališta s tri rupe te motocross staze, ali isključivo za električne motore, kako bi okoliš ostao netaknut.
Duhovni aspekt građana, ali i posjetitelja koje načelnik ovdje očekuje u velikom broju, bio bi zadovoljen u Biblijskom vrtu mira, šetnici ispred nedavno sagrađenog pastoralnog centra u kojem bi vjernici zapravo šetali kroz Stari i Novi zavjet dok oni željni kulture i znanja slobodno vrijeme mogu provesti u multimedijalnom hidrološko-geološkom muzeju u Kamešnici, mjestu na kojem je prije mnogo godina napravljen projekt pečenja vapna, ali zbog tehničke pogreške nikad nije zaživio.
Zgrada muzeja nastala bi na zemljištu u privatnom vlasništvu križevačke tvrtke Radnik (Kešer tvrdi da su oni već načelno pristali ustupiti taj prostor), a iz zgrade bi se potom izlazilo prema starom kamenolomu u kojem bi posjetitelji imali prilike vidjeti kako je nekad izgledalo vađenje tog materijala. Projekcije su to dostojne milijunskih europskih velegrada, no što je od toga zaista izvedivo?
Kešer nije zaluđen, ali napominje da je za ovu godinu sigurno predviđena gradnja gradske tržnice (da, gradske, jer Kešer Kalnik priprema za grad), jednog od sedam planiranih domova za starije i nemoćne, gradnje novog trga te priprema projektne dokumentacije za prve tri zgrade iz budućeg stambenog bloka.
Sve ostalo pripremljeno je za domaći i strani kapital, osim dijela društvenih projekata u kojem će izravno sudjelovati i općina.
- Ili imaš ili nemaš viziju - samouvjeren je Kešer. Pa ipak, neki iz njegove okolice na spomen preobrazbe Kalnika preokreću očima, nazivajući Kešera “lokalnim šerifom”, “zaluđenim”, te brojeći mu pare iz imovinske kartice, ali i prijave za sukob interesa.
Jedina lokalna birtija
Posljednji postupak pokrenut je protiv njega u lipnju prošle godine, i to zbog pojave faktura, u ukupnom iznosu od 148.133 kuna, koliko je iz općinskog proračuna u razdoblju od nekoliko godina isplaćeno trgovačkim društvima u vlasništvu samog Kešera, ali i zbog 66.740 kuna, također općinskog novca, koji je završio u njegovoj poljoprivrednoj zadruzi.
Kešer je pritom vlasnik gotovo svih najvećih poslodavaca u općini: njegova je mljekara Kalničanka proizvodi d.o.o, vinarija Kalnički podrum, jedan projektni biro koji je naslijedio od oca, ali i jedina lokalna birtija.
- Rado bih vas odveo negdje drugdje, ali nemam kamo. Pa ovo je jedini kafić - pravda se načelnik Kešer dok uzimamo predah uz kavu.
Imovinska mu kartica pak, na zavist mnogih, pokazuje da je vlasnik ušteđevine više od 800.000 eura, dvije kuće i jednog gospodarskog objekta, brojnih šuma, oranica i drugih nekretnina, zbog čega mu se ovaj dokument proteže na nevjerojatne 54 stranice.
Ima u općini i okolici i onih koji mu zamjeraju što je svoje “nadrealne projekte” mahom ucrtavao na privatnim, gdjekad i zaštićenim parcelama, bez dogovora s vlasnicima, izradu vizuala plaćao općinskim novcem te mijenjao prostorno-plansku dokumentaciju za potrebe sadržaja koji se, uvjereni su mnogi, na Kalniku ipak nikad neće dogoditi.
U prilog tome trebala bi svjedočiti i povijest razvoja Kešerova projekta gradnje sedam staračkih domova u kalničkim selima koji bi se trebali otvoriti na mjestu bivših društvenih domova. Ideja je startala 2014. godine s društvenim domovima u Potoku Kalničkom, Šopronu, Popovcu Kalničkom, Gornjem i Donjem Borju i Kamešnici, no usprkos novcu koji je potrošen na preprojektiranje tih objekata, do dana današnjeg još nije otvorena niti jedna institucija za starije.
- Ne, oni još nisu počeli raditi, ali planiramo da ćemo ih financirati novcem iz europskih socijalnih fondova - odgovara Kešer svojim kritičarima. Koliko je dosad općinskog novca potrošio za izradu vizuala projekata ne otkriva, ali tvrdi da su izmjene prostorno-planske dokumentacije dosad stajale 56.000 kuna, i to europskog novca.
- Nisam samo političar, lokalni sam državnik, a moj je život konstantna borba. Kad sam na Kalniku gradio mrtvačnicu, napadali su me da želim zarađivati na mrtvacima, a danas su sretni što svoje pokojne više ne čuvaju u dnevnim boravcima. Općinu sam izvukao iz blata. Sagradio sam vrtić zbog kojeg su mi rušili proračun pa sam izlazio na nove izbore, ali otvorio sam ga i sad ovdje svakodnevno čuvamo 15 općinske djece. Pokušali su ga potom sabotirati tako da su mi zabranili da koristim školsku kuhinju, ali i to sam riješio - ilustrira mi Kešer svoju bogatu načelničku povijest.
Dalek je put od asfaltiranja prometnica do Centra za proizvodnju ljudskih organa, ali Kešer inzistira da se snivati mora na veliko.
Uostalom, neka ga netko razuvjeri: pa zašto na Kalniku ne bi proizvodili bubrege?