Mjesec dana od razornog potresa u Zagrebu građani još uvijek pokušavaju pohvatati sve konce kako bi im se što prije sanirali objekti u kojima žive. Mnogi stanovnici centra svoje su domove morali napustiti, a oni koji se, unatoč naljepnicama statičara o težini oštećenja, nisu dali iz vlastita četiri zida, ne prestaju strepjeti nad uništenom imovinom koja prijeti kako njima samima tako i prolaznicima.
Nakon niza bezuspješnih poziva i slanja e-mailova institucijama da se uklone prijeteći dimnjaci s krova njegove kuće na Voćarskoj cesti, od kojih svaki teži najmanje dvije tone, Zagrepčanin Arsen Dobrota (71), umirovljeni diplomirani inženjer elektrotehnike, podijelio je s Jutarnjim listom svoje muke, ali i oduševljenje zagrebačkim vatrogascima koji su se jedini odazvali na njegove vapaje.
Dobrotina je kuća, kaže nam, nakon potresa dobila narančastu naljepnicu da je privremeno neupotrebljiva, s napomenom za hitne intervencije. Dimnjaci "tonaši" prijetili su te nijemo pokazivali svoju moć čim bi zapuhao vjetar, a vlasnik kuće zajedno sa svojim susjedima koji imaju isti problem pokušavao je danonoćno što telefonom, što putem e-maila, zatražiti pomoć. Povratno, pretpostavit ćete, ništa dobio nije.
- Nitko, ama baš nitko me nije kontaktirao. Znate kako sam našao statičara? Na ulici. Vidio sam ga slučajno da obilazi neke zgrade pa sam ga zamolio da dođe i do mene. Odradio je to što je trebao, stavio naljepnicu i otišao. I opet sam ostao u tišini. Sam s dimnjacima. Uslijedili su uzaludni telefonski pozivi, da bih jedan dan na preporuku okrenuo broj vatrogasaca. Zapisali su me, ali nisu mi mogli obećati točan datum dolaska jer su stvarno pretrpani. Ne mogu vam opisati sreću koju sam doživio kad sam ih jučer ujutro ugledao ispred svoje kuće. No, došli su jednim vatrogasnim vozilom koje zbog strme ulice nije bilo stabilno pa su otišli. Mislio sam da su odustali, ali ubrzo su se vratili drugim, stabilnijim, te krenuli na krov - priča za Jutarnji Dobrota koji nije mogao pojmiti da su mu vatrogasci skinuli sve bez ikakve naknade.
Uslijedio je, otkriva nam, novi šok oduševljenja.
- Vatrogasci su bili fenomenalni. Dimnjaci su bili teško pristupačni pa ih nisu mogli omotati, podići i spustiti u komadu, nego su ciglu po ciglu truckali i skidali punih osam sati bez prestanka. Nevjerojatno strpljenje i požrtvovnost. I danas mi se sve čini nestvarno. Još me čeka jedna ista takva muka. Imam stan u Oktogonu. Većinski vlasnik svega je Grad Zagreb, pa tako i dimnjaka od devet tona koji prijeti da nam propadne u stan. Gradonačelnik kaže da nismo vodili brigu o svojoj imovini, a što je s gradskom kulturnom baštinom koja mi trenutačno visi nad glavom?
Nakon potresa se još ništa nije počelo sanirati. Slali smo preko predstavnice zgrade dopise, apele, a o broju telefonskih poziva da i ne govorim. Uzalud. Opasni dimnjak i dalje je gore i svaki čas može pasti na ljude kojih je sve više na ulicama - zaključuje Arsen Dobrota koji je nakon vatrogasne intervencije kao znak zahvale JVP-u Zagreb odaslao iskrene riječi zahvale.
I sasvim opravdano jer upravo vatrogasci, osim što gase požare te su na usluzi građanima i životinjama 24 sata dnevno, riskiraju itekako vlastite živote dok, ne znajući što ih može snaći, stoje na derutnim, uništenim krovovima metropole.
No, neki su građani bili nezadovoljni što im vatrogasci nisu do kraja mogli skinuti dimnjak. Međutim, ne treba zaboraviti da vatrogasci nisu građevinski radnici, niti imaju svu silnu mašineriju koju imaju pojedine građevinske tvrtke pa su često "osuđeni" na Sizifov posao skidanja cigle za ciglom, centimetar po centimetar. I tako dosad oko 3000 puta koliko su dimnjaka skinuli otkad je Zagreb prodrmao potres. I to pomoću svojih vatrogasnih vozila koja, znaju već i vrapci na grani, služe za spašavanje s visina, a ne za dizanje teškog tereta.