Više od dva i pol stoljeća star dvorac sa 20 prostorija i podrumom u kojem vam je i za najvećih vrućina pomalo hladno, ukupne površine 1891 četvorni metar. Nova zgrada od oko 2700 četvornih metara sa 60 jednokrevetnih soba i prostorijama za svakodnevni život starijih bolesnih sestara. Sve to okružuje 8 hektara velik engleski perivoj s jezerom i egzotičnim drvećem. Mjesto za miran i spokojan život, bez stresa i gradske nervoze.
Enormni troškovi
Sva ta divota smještena je u mjestu Lužnica, pola sata udaljenom od Zagreba, gdje se nalazi i dvorac Lužnica u kojem je Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog osnovala Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor. To je mjesto gdje se održavaju brojni civilni i vjerski seminari, djeca uče o prirodi, održavaju se koncerti...
Idilu je sve donedavno narušavao poštar koji bi u poštanski sandučić ubacio račun za plin. Name, da bi se dvorac i nova zgrada namijenjena za smještaj gostiju zimi zagrijali, mjesečno je trebalo izdvojiti oko 40.000 kuna. A sezona grijanja često traje od listopada do travnja. Bili su to enormni troškovi za časne sestre koje projekt održavaju od donacija, iznamljivanja prostorija za seminare, kao i održavanja vlastitih programa te dobrovoljnih priloga posjetitelja koji žele razgledati dvorac.
A onda je 2010. godine sestra Miroslava Bradica, tadašnja ravnateljica Centra, a danas vrhovna glavarica Družbe, saznala da se samostan Otaca karmelićana u Buškom Blatu kod Livna grije uz pomoć geotermalnih dizalica.
- Samostan se grijao vodom uz pomoć geotermalnih dizalica. To mi je dalo ideju da i mi tako nešto provedemo u Lužnici i potpuno smanjimo račune za plin - kaže vesela i nasmijana časna Miroslava o projektu energetske učinkovitosti.
Svoju želju za ostvarenje takvog projekta iznijela je predstavnicima Zagrebačke županije i direktoru Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske.
Veliki napor i financije
- Bili su iskreno začuđeni, ali su prihvatili moj prijedlog. Znate, mnogi ljudi još misle da se mi časne sestre ne razumijemo u tehnologiju. Često se ljudi čude kada im kažemo da koristimo internet i elektronsku poštu. Vjerojatno još postoji mišljenje da su časne sestre zaostale. No, bile smo uporne i prijavile projekt na natječaj Fonda za energetsku učinkovitost i bio je na četvrtom mjestu. Zatim smo 2011. godine krenuli u realizaciju projekta koji je iziskivao veliki napor i financije. Kako bismo što više uštedjele, dio zemljanih radova obavile smo same, a dio tvrtka koja je angažirana na projektu. Iskopani su bunari, cijevima je voda dovedena u dvorac i novu zgradu. U kotlovnici dvorca ugrađene su dvije, a u novoj zgradi tri geotermalne dizalice. Njihova je zadaća da prirodnoj vodi oduzmu 3-5 stupnjeva topline, koja se kompresorima diže do 50 stupnjeva. Zagrijana voda cjevovodima odlazi u radijatore i tako se griju prostorije. Ugradili smo dizalice s dvostrukom funkcijom tako da zimi služe za grijanje, a ljeti za hlađenje prostorija - pojašnjava sestra Miroslava.
Projekt je završen prošle godine do početka sezone grijanja te je uz određene dorade cijelu zimu odlično funkcionirao.
- Prošle zime nismo ni kunu potrošili na plin. Doduše, računi za električnu energiju znatno su povećani, ali to je sve daleko manje od prijašnjih izdataka za plin - dodaje. Ukupna investicija u radove iznosila je oko 900.000 kuna. Zagrebačka županija i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancirali su projekt sa 300.000 kuna. Očekuju da će se cijeli projekt isplatiti u roku četiri godine. No, ideja korištenja obnovljivih izvora energije za Marijin dvor Lužnica još nije završena.
Poduzetna sestra Miroslava razmišlja o postavljanju fotonaponskih ćelija na krov novosagrađene zgrade i u konačnici o prodaji električne energije HEP-u.
- Projekt bi mogao biti završen do kraja godine ako uspijemo pronaći financijska sredstva za njegovo ostvarenje - otkriva časna sestra.
Marija Jurić Zagorka
Samostan ima nekoliko kula iako dvorac nikada nije služio u ratne svrhe. U jednoj od njih je obiteljski učitelj poučavao djecu gospodara, ali i Mariju Jurić Zagorku koju je grofica Antonija Rauch primijetila kao izuzetno nadareno dijete i koja je u dvorcu živjela od svoje treće do 13. godine jer je u tom razdoblju njen otac bio upravitelj imanja, pojašnjava sestra Berislava.
Družba sestara milosrdnica dvorac je za tadašnjih 3 milijuna dinara otkupila 1925. godine na dražbi. U Družbi je tada bilo oko 2000 sestara koje su djelovale u brojnim školama i bolnicama pa im je bila potrebna zgrada izvan grada za smještaj starih i bolesnih sestara, te jedno imanje koje bi pomagalo izdržavanje njihovih socijalnih ustanova i bolnica.
Partizanska vojska je redom rušila dvorce po Hrvatskoj kao simbole feudalizma, ali Lužnicu sestre ni pod prijetnjom smrti nisu željele napustiti. Zauzimanjem domaćih ljudi, i sestre i dvorac su pošteđeni, no stradala su neka egzotična stabla koja su komunističke vlasti smatrale ostatkom feudalizma. Dvorac je otada služio kao samostan u kojem su boravile umirovljene časne sestre.
Nema prodaje
- Kao tadašnja poglavarica morala sam odlučiti o sudbini dvorca koji je svakim danom sve više propadao - objašnjava sestra Miroslava.
Za ostvarenje projekta Lužnica i osobito izgradnju nove zgrade osobito je zaslužna njemačka katolička laička organizacija Renovabis, koja je i predložila osnivanje duhovnog centra. Oni su financirali gradnju nove zgrade, a Sestre milosrdnice preuzele su obnovu dvorca i perivoja.
Bilo je i nekoliko ponuda za prodaju dvorca, otkriva nam sestra Miroslava i dodaje da prodaja nije dolazila u obzir jer su željele sačuvati baštinu koju su sestre obranile i po cijenu smrti.