Neki od tužnih prizora nalik su na Gundulićevo upozorenje da i oni najmoćniji mogu postat poput onih na dnu
Kako se netko osjeća kad izlazi iz zatvora? Vjerojatno presretno, možda neki i produhovljeno, kao nakon bolesti ili velike patnje kad spoznamo da treba svaki dan živjeti punim plućima i da nikad više nećemo dozvoliti da nam sunčan dan zacrne nevažne stvari poput gustog prometa ili zauzetih parkirnih mjesta.
Gomile prljavog rublja
Oni koji su se suočili s poniženjem, odbacivanjem, rešetkama, za njih uvijek nepravičnom kaznom, vjerojatno se žele usredotočiti samo na ono bitno, na vrijednosti kao što su obitelj, istina, kako ostati vjeran samome sebi…
Tko bi se zamarao svojim izgledom na vratima zatvora? To mogu jedino gangsta rapperi ili pak živopisni kriminalac Reggie u odijelu po mjeri, odnosno Eddie Murphy u Hillovu filmu “48 sati”, ne valjda naš duboko razočarani bivši ministar gospodarstva Damir Polančec! On je u zatvoru nagomilao brda stvari, kao da ga nitko nije posjećivao i odnosio prljavo rublje. I sve to sad poput grčkog filozofa ili nekog shizofrenog njujorškog beskućnika, nezainteresiran za poglede drugih, odlučno vuće sa sobom, u raznim vrećama i vrećicama, na kolicima. Tužnog li prizora, nalik Gundulićevu upozorenju da i oni najmoćniji mogu postati poput onih na dnu… Sasvim je moguće da Damir Polančec u tom trenutku na taj prizor gleda iz svoje novopronađene, šire perspektive: kako ga vrećice mogu difamirati više od svih medijskih napisa, optužbi, izdaje bivših drugara?
Barišićeva elegancija
Čak se ni Podravkin menadžer Saša Romac, naoko pravi biznismen zapadnog tipa, nije bolje snašao u trenutku kad niti car vjerojatno ne razmišlja o svom novom ruhu. Njemu je obitelj doturila one goleme plastične torbe s ciferom koje se prodaju na štandovima tržnica. Nekad besprijekorno dotjeran, nekoliko je mjeseci života odlučio odnijeti u torbama kakve su davno popularizirale žene koje švercaju traperice iz Trsta, a danas ih uglavnom rabe kumice s placa. Zar mu nitko nije mogao donijeti kakav kovčeg ili dvije velike sportske torbe za tenis opremu, nešto što bi poručivalo: još sam uvijek onaj koji sam bio, nisam odustao od sebe i svog imidža menadžera i gospodina…
Nešto mlađi Josip Protega, direktor Poštanske banke, izgleda kao da je već u zatvoru sredio svoje prioritete. Omršavio je, odjenuo sportsku polo majicu i traperice kao da je spreman poput studenta krenuti od početka. Pustio je i bradu, no ne jednu od onih šezdesetosmaških, neurednih, anarhoidnih, već uredno oblikovanu mušketirsku bradicu koja sugerira dotjeranost, dok brkovi uvijeni prema gore djeluju vedro, bonvivanski. Srećom, svoje prljavo rublje već je odavno iznio van pa je scenu napustio gotovo bez vrećica, a s novopronađenim imidžem i vedro kao… pobjednik.
No, zato je Mladen Barišić, navikao baratiti s dobrim torbama i velikim novcem, iz zatvora izašao kao gospodin koji je bio na kraćem poslovnom putovanju. Takvi biznismeni svoja odijela Brioni najčešće objese straga u svome Mercedesu, u originalnim vrećama u kojima se čuvaju i kupuju dobra odijela, a vozač ili neki adlatus nosi ih do hotela ili kamo već treba.
Jurak kao s izleta
Njegova velika životna ljubav Nevenka Jurak nije tako sofisticirana i ni približno dobro odjevena kao bivši direktor carine. Statusni simboli tranzicijske Hrvatske nisu s njome srasli kao s njezinim ljubavnikom, čini se kao da je samog sebe puno češće častio shoppingom u najboljim i najskupljim trgovinama. Nevenka Jurak iz zatvora je izašla kao ‘obična žena’, kao da je bila na izletu u Zagorju s djecom tinejdžerima i potom svratila u Westgate da se opskrbi hranom za nadolazeći tjedan i usput nešto kupi za obući u nekom jeftinom dućanu.
I dalje menadžeri
Ivan Mravak, bivši predsjednik uprave HEP-a, izjurio je iz zatvora što je brže mogao, još uvijek dostojanstveno, sa samo jednim rezervnim odijelom. Na izlasku iz Remetinca djelovao je dotjeranije nego na kasnijim fotografijama na kojima ga vidimo kako ide na posao skromno plaćenog inženjera pete kategorije u HEP Izgradnji.
Marinčeva obitelj, čini se, prije izlaska tog nekad cijenjenog hrvatskog top-menadžera, bila je u velikom shoppingu u Mulleru, što mu je omogućilo da sve što je nakupio u duljem boravku u Remetincu većim dijelom smjesti u jednu divovsku vreću.
Dirljivo je vidjeti kako neki od naših top-menadžera i iz zatvora izlase s torbama u koje stane laptop i sve što je potrebno jednom menadžeru na važnom poslovnom sastanku, kao da se boravkom iza rešetaka nisu promijenili ni oni ni njihov status.
No, iako postoje čitava poglavlja u raznim priručnicima o tome kako sa stilom izaći iz automobila ispred crvenog tepiha, nitko nikad nije napisao kako se sa stilom izlazi iz zatvora.