Dojava dolazi u ponoć i trideset. Ekipu Jutarnjeg zovu iz vojarne u Lučkom, gdje je smještena helikopterska posada Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a. Par sekundi prije dobili su dojavu centra 112 iz Dubrovnika. Hitno trebaju otići po pacijenta u Split i prevesti ga u Zagreb.
Naočigled uspavana vojarna za čas oživljava - dežurna ekipa, koju čine kapetan, kopilot i dva tehničara letača, dolazi do helikoptera. Pripremaju se za let i za samo desetak minuta smo u zraku. Cilj je vojarna “Knez Trpimir”, gdje je smještena Eskadrila transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze u Splitu.
Zagreb, 240815.Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izvode hitan medicinski let vojnim helikopterom Mi-171Sh. Nakon sto su poletjeli iz vojne baze Lucko u Zagrebu, sletjeli su u Zrakoplovnu bazu Divulje u Splitu gdje su preuzeli pacijenta kojeg je drugim helikopterom dovezla druga dezurna ekipa s mjesta nesrece u okolici Dubrovnika. Nakon preuzimanja, pacijenta su prevezli nazad u vojnu bazu Lucko gdje ga je vozilo hitne medicinske pomoci odvezlo u bolnicu.Na fotografiji: pripreme za polijetanje u Luckom.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Foto: Boris Kovačev / CROPIX
Leti se helikopterom Mi-171Sh u koji stanu 24 putnika ili, ovisno o potrebi, 20 pacijenata ili pak 30 vojnika. S nama u stražnjem dijelu sjedi samo jedan od tehničara leta. Nosi punu opremu i mirno sjedi tijekom leta, a mi razmišljamo koliko je pod svom tom opremom vruće kad je vani 40 stupnjeva. Helikopteri, naime, imaju grijanje, ali ne i hlađenje, pa je ljeti u njima puno teže raditi nego zimi. No noćni let na kojem se nalazimo ipak je nešto drukčiji: za početak, pomalo je hladno. Bučno je, pa ne razgovaramo, nego gledamo svjetla naselja iznad kojih prolazimo.
Zagreb, 240815.Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izvode hitan medicinski let vojnim helikopterom Mi-171Sh. Nakon sto su poletjeli iz vojne baze Lucko u Zagrebu, sletjeli su u Zrakoplovnu bazu Divulje u Splitu gdje su preuzeli pacijenta kojeg je drugim helikopterom dovezla druga dezurna ekipa s mjesta nesrece u okolici Dubrovnika. Nakon preuzimanja, pacijenta su prevezli nazad u vojnu bazu Lucko gdje ga je vozilo hitne medicinske pomoci odvezlo u bolnicu.Na fotografiji: dolazak drugog vojnog helikoptera u Divulje.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Foto: Boris Kovačev / CROPIX
Nevjerojatno je da samo 15 minuta nakon što smo napustili Lučko prelijećemo Karlovac. Svjetla naselja iznad kojih prolazimo zapravo su poetski lijepa. Letimo na prosječnoj visini od dva kilometra pa smo na idealnoj visini za promatranje tla. Naravno, uživanje u ljepoti svjetala ispod nas ometa pomisao da je netko ozbiljno ozlijeđen i hitno ga je potrebno prevesti u bolnicu.
Zagreb, 240815.Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izvode hitan medicinski let vojnim helikopterom Mi-171Sh. Nakon sto su poletjeli iz vojne baze Lucko u Zagrebu, sletjeli su u Zrakoplovnu bazu Divulje u Splitu gdje su preuzeli pacijenta kojeg je drugim helikopterom dovezla druga dezurna ekipa s mjesta nesrece u okolici Dubrovnika. Nakon preuzimanja, pacijenta su prevezli nazad u vojnu bazu Lucko gdje ga je vozilo hitne medicinske pomoci odvezlo u bolnicu.Na fotografiji: preuzimanje pacijenta od druge ekipe koja ga je dovezla s mjesta nesrece.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Foto: Boris Kovačev / CROPIX
Stradao kraj Dubrovnika
Do Splita nam je potrebno malo manje od sat i pol, a pritom helikopter troši oko tisuću litara goriva. Spuštamo se i čekamo da stigne helikopter iz Dubrovnika. Pacijent je, naime, stradao negdje u okolici grada, blizu granice s Crnom Gorom. Nitko ne zna ništa više o okolnostima u kojima je stradao, o ozbiljnosti njegovih ozljeda... Zna se samo da dolaze pacijent i doktorica koja je s njim u pratnji, i to je sve. Ne postavljaju se daljnja pitanja - na posadi je da pacijenta preveze, a ako postoje neke specifičnosti, doktorica će to reći posadi. Njima su potrebne osnovne informacije: gdje sletjeti, koliko ih ljudi tamo čeka i kamo ih treba prevesti. Odredište nije uvijek isto: nekad je to bolnica u Rijeci, drugi put barokomora u Puli, a nekad, kao u našem slučaju, povratak u vojarnu u Lučkom.
Zagreb, 240815.Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izvode hitan medicinski let vojnim helikopterom Mi-171Sh. Nakon sto su poletjeli iz vojne baze Lucko u Zagrebu, sletjeli su u Zrakoplovnu bazu Divulje u Splitu gdje su preuzeli pacijenta kojeg je drugim helikopterom dovezla druga dezurna ekipa s mjesta nesrece u okolici Dubrovnika. Nakon preuzimanja, pacijenta su prevezli nazad u vojnu bazu Lucko gdje ga je vozilo hitne medicinske pomoci odvezlo u bolnicu.Na fotografiji: prebacivanje pacijenta iz helikoptera u vozilo hitne pomoci u Zagrebu.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Foto: Boris Kovačev / CROPIX
Stojimo na splitskoj pisti. Oko tri sata ujutro je i prilično je hladno. Radnici pune tank helikoptera jer je potrošio gotovo sve gorivo. U daljini vidimo crveno svjetlo koje polako postaje sve bliže - stiže helikopter iz Dubrovnika. Nakon par minuta spušta se na pistu i potom se sve odvija vrlo brzo: posada iznosi mlađeg muškarca na nosilima i prebacuje ga u drugi helikopter. Prijenos traje par minuta - riječ je o rutiniranom, uhodanom postupku. Ležaj se unosi, polaže na pod, privezuje kako se ne bi pomocao zbog eventualnih zračnih manevara, potom se uzlijeće. Nitko ne razgovara - to je postupak koji su do sada ponovili stotine puta i nema nikakve potrebe za objašnjenjima.
Zanima nas zašto splitski helikopter nije letio direktno za Zagreb ako on to tehnički može. Objašnjavaju nam da nije stvar u tome - do Zagreba i natrag trebaju mu dva i pol sata, a za to vrijeme u Divuljama nema nikoga. To bi bio veliki problem, jer Split pokriva cijelu Dalmaciju pa se ne smije dogoditi situacija u kojoj se mora odbiti poziv za hitan medicinski prijevoz.
- Sve je to vrlo jednostavno: nipošto se ne smije dopustiti da dva i pol sata nema helikoptera i da se ne može pomoći. Dalmacija ima puno otoka, što za nas znači puno posla. Primjerice, Hvar u prosjeku svaki dan ima jedan poziv za pomoć, dakle jedan let. Ljeti je posebno puno posla, to svi jako dobro znamo. Zbog toga kolege iz Splita ostaju u svojoj vojarni, na dežurstvu, a mi prevozimo pacijente u Zagreb ili drugdje, ako je to potrebno - objašnjavaju nam u vojarni.
Put do Zagreba kao da traje nešto kraće. Pacijent leži mirno, a glava mu je omotana zavojima. Povremeno ga doktorica pita kako se osjeća, a on joj odgovara da je dobro. Ne žali se na bolove i vrlo je discipliniran. Željeli bismo ga pitati što se dogodilo, ali ne smijemo: od Ministarstva zdravlja nismo dobili odobrenje razgovarati s medicinskim osobljem koje prati pacijente, a jasno je da s čovjekom omamljenim lijekovima ne možemo razgovarati. Ipak, drago nam je što nije životno ugrožen. Iako je jasno da su mu liječnici pružili osnovnu pomoć, očito mu treba opsežnija obrada koju može dobiti samo u nekoj bolnici u Zagrebu.
Promjena plana
Nakon slijetanja u Lučkom, na pisti čekamo vozilo Hitne. Oni će pacijenta prebaciti u KBC Rebro. Pet je sati, a oko piste se diže lagana magla. Hitna je čekala na Plesu, gdje smo trebali sletjeti, no u zadnji čas je plan promijenjen pa će im trebati neko vrijeme do Lučkog. Svjesni su da je hladno, a pacijent je pokriven laganim prekrivačem pa vojnici donose deku i pokrivaju ga. On zahvaljuje - ne samo na tome što će mu biti toplije dok čeka prijevoz u bolnicu nego i na ljudskoj gesti koja mu puno znači.
Zagreb, 240815.Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izvode hitan medicinski let vojnim helikopterom Mi-171Sh. Nakon sto su poletjeli iz vojne baze Lucko u Zagrebu, sletjeli su u Zrakoplovnu bazu Divulje u Splitu gdje su preuzeli pacijenta kojeg je drugim helikopterom dovezla druga dezurna ekipa s mjesta nesrece u okolici Dubrovnika. Nakon preuzimanja, pacijenta su prevezli nazad u vojnu bazu Lucko gdje ga je vozilo hitne medicinske pomoci odvezlo u bolnicu.Na fotografiji: Dubravko Radic, Bojan Bosnic, Tomislav Benctic i Stojan Coric, posada koja je sudjelovala na letu.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Dubravko Radić, Bojan Bosnić, Tomislav Benctić i Stojan Ćorić, posada koja je sudjelovala na letu (Foto: Boris Kovačev / CROPIX)
Nakon nekog vremena dolazi Hitna pomoć. Pacijenta prebacuju u vozilo, a s njim ide i doktorica. Posada čisti avion, tank se puni gorivom. Još jedan let uspješno je završen. Naš je dio posla obavljen, ali dežurna ekipa nije u istoj situaciji. Njihovo 12-satno dežurstvo završava u 8.15. Do tada je još tri sata u kojima se može dogoditi mnogo toga.
Možda će sve biti mirno pa će svi otići kući, svjesni da su u noći iza njih, dok su drugi mirno spavali, pomogli nekome. No možda neće biti tako - možda će još jedan poziv razbuditi vojarnu i oni će opet poletjeti u tko zna koji kraj naše zemlje da bi pomogli nekome tko hitno treba pomoć.