Austrijanci su se vrlo dobro pripremili za desetak tisuća Hrvata koji su u njihovu zemlju došli obilježiti 73. obljetnicu bleiburške tragedije u kojoj je stradalo na desetke tisuća njihovih predaka, a ni sa slovenske strane nije izostala reakcija. U mjestu Mislinja na brdu je putnike koji su bili na proputovanju dočekao veliki transparent ispisan sprejem na platnu: "Smrt fašizmu" s prekriženim slovom "U" i potpisom "Antifa", dok su desetak kilometara prije granice mještani Poljane baš u vrijeme bleiburške komemoracije odlučili obilježiti važan antifašistički dan za svoje mjesto.
Na graničnom prijelazu vozila slovenskih i austrijskih registracijskih oznaka propuštana su bez problema, dok su ona hrvatskih tablica morala u stranu. Skeniranja osobnih iskaznica bila su obavezna, a ukoliko bi se u vozilima našle osobe u crnom, obično se pregledavao i prtljažni prostor. U samom Bleiburgu, pet kilometara od mjesta komemoracije, održan je prosvjed stotinjak ljudi protiv fašizma, odnosno političke dimenzije događaja na Bleiburgu.
U Unterloibachu, susjednom mjestu u kojemu je održana molitva pa se procesijom krenulo prema Bleiburškom polju, policija je bila na svakom koraku, specijalci su bili spremni za intervenciju, iz kombi vozila snimao se svaki pokret brojnih gostiju iz Hrvatske, a mjesto je konstantno nadlijetao policijski helikopter. Čini se da su upozorenja oko nulte tolerancije na sve oblike koji bi se mogli povezati s nacizmom i fašizmom urodila plodom.
'Najdrastičniji' slučajevi koje smo opazili bili su na majicama pulske skupine koji su imali natpise 'Uvijek spremni', a bilo je nekoliko mladića koji su imali majice s grbom HOS-a ispod kojega je pisalo 'Za dom spremni', te jedan koji je ustaški pozdrav povezao s likom Joea Šimunića na svojoj majici. Policija, njih ukupno 288 uz pomoć četvorice hrvatskih policajaca, tada još nisu imali potrebe intervenirati.
Nakon molitve na 'hrvatskom grobu' procesiju prema Bleiburškom polju poveo je zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, koji je tamo predvodio koncelebriranu misu, iza križa išli su organizatori, članovi Počasnog bleiburškog voda, časne sestre, bogoslovi, svećenici, predstavnici političkih struktura koje je predvodio predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH, član Predsjedništva BiH Dragan Čović, izaslanik predsjednice Republike ministar Goran Marić, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved koji je bio u funkciji izaslanika premijera Plenkovića, te ministri Lovro Kuščević i Milan Kujundžić. U 'drugom ešalonu' političara bili su potpredsjednik Sabora Milijan Brkić, te zastupnici Josip Đakić, Ante Babić i Ivan Šipić, kao i najpoznatiji predstavnici hrvatske desnice Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović, koje su okupljeni pozdravljali pljeskom i tražili ih da se s njima fotografiraju.
Nakon što su svi oni prošli na mjesto održavanja komemoracije, pa na taj dio krenuli ostali u dugoj koloni, počeo je veliki izazov za zaštitare Bilić-Erić Securityja koji su vršili pregled svakog posjetitelja. Do koje mjere, svjedoče i činjenice da su sve žene morale pokazati što imaju u torbicama, a mladići s početka priče u HOS-ovim majicama mogli su ući nakon što su ih okrenuli naopako. Jedan Zagrepčanin se naljutio jer nije mogao unijeti hrvatsku zastavu na kojoj je pisalo Dinamo. Nije nam želio dati izjavu rekavši da ćemo ionako napisati da je ustaša.
- Cigani, sram vas bilo, austrijska policija nas ne dira, a vi maltretirate babe. Samo gledajte, uzet mi ne možete ništa jer sve što sam donijela stalo mi je u srce, tamo mi ne možeš ući - bili su samo neki od komentara s kojima su se morali suočiti zaštitari. Našlo se i nekoliko usijanih glava, napali su verbalno novinare Indexa, pozivajući ih na tučnjavu, no zaštitari su ih brzo odgovorili od nauma.
Za razliku od nadbiskupa Puljića, Gordan Jandroković u dva navrata se morao suočiti sa žestokim zvižducima, prilikom pozdravljanja na početku programa, a onda i kao govornik na kraju, iako je Hrvatski sabor bio pokrovitelj događaja, zajedno s Hrvatskima narodnim saborom Bosne i Hercegovine. Ljudi su komentirali da je to zato što je "digao ruku za Istanbulsku". On je naglasio važnost pokroviteljstva, obećavši da će se toga držati kako bi se iskazao pijetet prema žrtvama i osudio zločin počinjen iz mržnje.
Komemoracija je završila polaganjem vijenaca i domoljubnim pjesmama, jedna od njih digla je na noge dvoje posjetitelja koji su sjedili iza političke elite. Njihovo dizanje ruku u zrak austrijska policija, koja je snimala svaki pokret kamerama, protumačila je kao nacistički pozdrav, pa su odmah poslali četiri policajca da ih izdvoji iz grupe. Uzalud su ovi objašnjavali da su se samo veselili pjesmi 'Od stoljeća sedmog' Đuke Čaića. Ubrzo je pozvan hrvatski policajac te su svi skupa otišli pogledati snimku kako bi utvrdili je li počinjen prekršaj.
Nigdje se nije mogao kupiti alkohol, čak su bili zatvoreni i lokalni kafići, a kako je gotovo iste sekunde kada je završen službeni dio komemoracije započeo jaki pljusak, svi su se požurili kućama. Može se reći da je ova komemoracija konačno bila dostojanstvena, no dojam je da za to treba zahvaliti austrijskoj policiji i brojnoj zaštitarskoj ekipi, a tek onda posjetiteljima.