Prve višestranačke izbore u životu doživio sam kad sam već bio zreo čovjek: imao sam dvadeset i pet godina. Te zime '89./'90. svaki zagrebački profesor ili primarijus mislio je za sebe da je novi Havel, deseci su se stranaka osnivali na svakom kantunu, a gradovi su bili izlijepljeni šarenim, grozno dizajniranim plakatima punih nekih novih, smiješnih troslovnih kratica.
Danas - kad svi znamo da višestranačje samo po sebi nije ni sreća ni cvijeće - lako je oko svega toga biti superiorno ciničan. Ali, u ono doba cijela mi je ta novotarija pričinjavala stanovito uzbuđenje, a to me uzbuđenje - unatoč svemu - sve do danas nije sasvim pustilo.
U međuvremenu, Hrvatska je u trideset godina prošla dvadeset i kusur različitih izbora....