Među brojnim sudskim postupcima koji su prekinuti zbog epidemije koronavirusa i onaj je protiv Branimira Glavaša i suoptuženika za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine, od kojih je najpoznatiji tzv. slučaj garaža i smrt navodnog Glavaševa atentatora Čedomira Vučkovića u neposrednoj blizini stožera Teritorijalne obrane 31. kolovoza 1991. godine.
Branimir Glavaš i njegova obrana sve su vrijeme tvrdili da on nema veze s tim ubojstvom, a sada obrana ima i nalaz sudskomedicinskog vještaka koji tvrdi da su za Vučkovića smrtonosni bili hici koje je u njega ispalio Krunoslav Fehir, sada već bivši krunski svjedok u tom postupku koji je u više navrata ispitan na sudu.
Pred hrvatskim sudom to je spreman potvrditi i prof. dr. Đorđe Alempijević, specijalist sudske medicine s beogradskog Instituta za sudsku medicinu “Milovan Milovanović”. Alempijević je diplomirao na forenzičkom institutu u Melbourneu i od 2011. do 2018. godine bio šef Katedre za sudsku medicinu beogradskoga Medicinskog fakulteta, član je brojnih međunarodnih udruženja i koautor većeg broja stručnih radova.
Mala količina
Prof. Alempijević svoje je mišljenje dao na zahtjev Glavaševe obrane, temeljito pregledavši svu dokumentaciju iz spisa, ali i videosnimke s mjesta događaja, zapisnike o obdukciji i očevidu te je pročitao iskaze svih svjedoka i vještaka.
Kad je riječ o akumulatorskoj kiselini koju je Vučković bio prisiljen popiti, Alempijević je zaključio da količina popijene akumulatorske kiseline, odnosno razblažene sumporne kiseline, nije bila znatna, kao i da na temelju raspoložive dokumentacije nije vidljivo da je kod Vučkovića postojalo neko stanje (provala želuca) koje je poznato da može dovesti, zbog nastanka šoka, do ubrzanog nastupanja smrti.
Krvarenje
Vještak iz Srbije ipak ne isključuje mogućnost da je smrt nastupila i od trovanja kiselinom. Međutim, on tvrdi da je Vučković zbog ustrijelnih rana izgubio veliku količinu krvi na što, prema njegovu mišljenju, upućuje opsežnost tragova krvi na mjestu događaja i na njegovoj odjeći te da je to naglo obilno krvarenje zbog potrganih vena duž prostrijelnih kanala donjeg dijela trupa i desne podlaktice u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa strijelnim ozljedama.
Vještak iz Beograda napisao je na kraju svojeg nalaza i mišljenja na 35 stranica da je Vučković imao i lakše tjelesne ozljede nanesene udarcima gumenom ili bejzbolskom palicom, motkom ili nekim drugim predmetom. U svom nalazu i mišljenju vještak iz Beograda naveo je da se “na osnovi izvršene analize nedvosmisleno može zaključiti da je kvaliteta izvršenog pregleda i obdukcije leša pok. Čedomira Vučkovića i povodom toga sačinjene dokumentacije ispod očekivanog nivoa”. Našao je i niz, prema njegovu mišljenju, nepravilno utvrđenih elemenata pri obavljanju obdukcije i pogrešaka u zapisniku o obdukciji, i to je nabrojao u svojoj ekspertizi.
Nalaz beogradskog stručnjaka bio je povod obrani optuženoga Branimira Glavaša da protiv Krunoslava Fehira, “krunskog svjedoka” koji je i na ponovljenom suđenju opet bio ispitivan, podnese dopunu kaznene prijave. Sada terete njega da je on taj koji je počinio ratni zločin nad Čedomirom Vučkovićem ubivši ga okrutno iz vatrenog oružja nakon što je Vučković provalio vrata garaže u dvorištu zgrade Osječko-baranjske županije gdje je cijeli dan bio zatočen i kad je pokušao pobjeći.
Pokušaj bijega
Glavaševa obrana tvrdi da je upravo Fehir zajedno sa sada pokojnim Zoranom Brekalom zlostavljao Vučkovića, udarao ga te da su ga između 20 i 21 sat prisilili da popije akumulatorsku kiselinu, da bi potom Krunoslav Fehir u Vučkovića, kad je pokušao pobjeći, pucao prvo u desnu podlakticu i potom u trbuh. Vučković je teško ranjen i obilno krvareći uspio proći još nekoliko metara, a onda se srušio i umro. Njegovo ubojstvo je potom kao ekskluzivna priča u tadašnjem Slobodnom tjedniku prikazana kao neuspjeli pokušaj atentata na Branimira Glavaša, pri čemu je usmrćen navodni atentator.