Otkad mi je omiljeni kafić Žbirac na Bačvicama zatvoren, odem katkad u hotel Briig s druge strane ceste i ugodno me iznenađuje kako se to mjesto primilo među domaćim ljudima, i to ne samo mlađima, pomodnijima, već i starijima, tvrdokornijih navika. Umirovljeni profesori, inženjeri i liječnici, uglednije splitsko građanstvo koje se prije obično sastajalo u kavani Belleuvea, sad ovdje raspravlja o Milanoviću, Hajduku, ratu u Ukrajini i cijenama nakon uvođenja eura.
Kad je hotel otvoren mnoge je uznemiravao, psovali su prolazeći pored njega, ali sad je otpor uglavnom nestao. Jedva je u mutnoj uspomeni ostalo zašto je, između sve jadne, mediokritetske arhitekture koja je u novije doba unakazila naš prostor, kraj svih predvidljivih, dosadnih kašeta...