Policijska akcija prošlog vikenda u Novom Zagrebu iz prometa je isključila dvadesetak automobila. Nabrijani automobili, uglavnom marke BMW i Audi, s brojnim preinakama poslani su na izvanredni tehnički pregled. Protiv vozača poduzete su i odgovarajuće mjere te su prekršajno sankcionirani propisanim novčanim kaznama u iznosu od 2000 do 5000 kuna, prije svega zbog tehničke neispravnosti vozila. Ta je akcija podigla puno prašine na domaćoj autosceni.
Zaljubljenici u automobile, nakon policijskih mjera i navoda da je riječ o street raceovima, uzrujani su zbog kazni i lošeg imidža te tvrde da se stvara dojam kako svatko tko ima prerađeni automobil krši zakon, ili je već samo zbog te činjenice “street racer” koji stvara buku i noću juri zagrebačkim ulicama. Oni koji su te noći uhvaćeni ili su platili kazne tvrde kako se nisu utrkivali te da nije bila riječ o street raceu, nego o meetu, što je, kažu oni, posve drugačija vrsta okupljanja.
- Ne utrkujemo se, nego se družimo, auti budu parkirani u nizu. Ponekad se prilikom pokazivanja noviteta stišće papučica gasa pa to možda uznemiri stanovnike okolnih zgrada u krajnjem dijelu kvarta, ali zar nas se zbog toga treba razapinjati ovako? Dajte nam onda lokaciju za druženje. Nismo ometali promet niti smo ga blokirali - rekao je za Jutarnji nakon policijske akcije jedan od muškaraca čije je vozilo prisilno odvezeno s ostalima na tehnički pregled.
Zaljubljenika u automobile u Hrvatskoj je mnogo, okupljaju se u klubove, često organiziraju tuning showove, na kojima se druže, zabavljaju i natječu u raznim kategorijama kao što su Best German, Best Of Show ili dB Drag, natjecanje u ispuhu i usisu. Revoltirana ovakvim ponašanjem policije, obratila nam se ekipa s lokalne autoscene te nas pozvala na jedan takav tajni meet, odnosno automobilski event, kako bi nam pokazala što se zapravo događa kad se okupe vlasnici sređenih jurilica. ”Meet” je zakazan na gornjoj etaži jednog trgovačkog centra na istočnom ulazu u Zagreb.
U kasnim večernjim satima pristizalo je tridesetak različitih automobila. Svi redom uglancani, blještavi i svakako neuobičajenog izgleda u odnosu na standardne verzije. U priču nas je na licu mjesta uveo Sven, također veliki automobilistički zaljubljenik i zaključio kako svagdje, pa tako i među zaljubljenicima u nabrijane automobile, ima iznimaka, te se tu i tamo dogodi incident da pojedinci požele napraviti kakvu jurnjavu javnim cestama. No, navodi, većina automobilskih klubova nema takvu praksu.
- Joj, najdraže nam je kad nam kažu da smo ispali iz filma ‘Brzi i žestoki’. Naš svijet je, zapravo, dosta jednostavan, u svakom slučaju nema toliko elemenata filmskog spektakla, vjerujte. Mi ne jurcamo javnim prometnicama, nego zaplet imamo u svijetu tuninga i meetova - govori nam Sven.
Street race ilegalan je svagdje u svijetu, ali se zato scena street style i tuninga razvija i jača. Posebno je atraktivna u Kaliforniji. Tamo postoje tisuće klubova fanova automobila vezanih uz marku ili stil uređivanja koji u stvarnosti rijetko kad imaju problema s policijom, osim kad se nađe koja usijana glava ili dvije pa se krenu utrkivati. Slično je i u Japanu ili Njemačkoj, to su dvije države koje su street style i tuning podigle do nevjerojatnih razina.
-Tako je to i kod nas, naravno u našim skromnijim okvirima i mogućnostima. Naši se susreti baziraju na parkiranju vozila na praznom parkiralištu, ‘minglanju’ oko auta, razmjeni iskustava, a onda se dižu haube, gleda se kako je uređen motorni prostor, gledaju se vizualne modifikacije na automobilu, dijele se međusobno savjeti... Upravo ovo što sada vidite. Naravno, na klasičnom ‘meetu’ će se čuti ‘naturpijani’ zvuk motora kada ljudi dolaze, kada netko želi pokazati novi ispuh koji je ugradio, ali sve je to u granicama normale. Recimo da je ovaj večeras jedan takav manji, koji nije službeni, nego je svrha da se ljudi nađu i druže - objašnjava nam Sven.
Doznajemo da se trude susresti barem jednom tjedno, ovisno o tome koliko tko ima vremena. Kako smo doznali, pristigla je ekipa okupljena u lokalnim klubovima grada i županije koja se ponekad veže uz marku poput mazdaša ili opelaša, pa opet svi su kao jedno, ne prave se razlike, nego ih povezuje ljubav prema automobilima. U njihovu svijetu postoje i organizirani godišnji eventi koji su veliki natjecateljski meetovi koje organiziraju pojedini klubovi u svojim gradovima, na kojima sudjeluje mnoštvo klubova iz cijele Hrvatske.
Međutim to nisu, objašnjavaju nam, natjecanja u brzini. Održavaju se u kategorijama poput Style ili modifikacije na karoseriji auta, dB mjerenja jačine ispuha/usisa, te Car limbo - mjerenje visine auta od poda ili od krova. Ovi dečki smatraju da nisu underground scena te se ograđuju od uličnih utrka i odmjeravanja snaga na javnim prometnicama. A ekipa, barem na meetu na koji smo mi došli, bila je šarena: stigli su parovi koje veže ljubav prema autima, mlađi muškarci, ali i oni u zrelijoj dobi. A čime se bave, također je u njihovu svijetu nebitno. Ima ih raznih zanimanja - od trgovaca, privatnika do IT-jevaca i osoba s dvije diplome - a to sve postaje nevažno kad se okupe oko nekog od automobila koji ima novitete u karoseriji ili tehnici. Zanimljivo, Andrija je na ovo okupljanje u svojoj sportskoj Mazdi MPS s turbo motorom i pogonom 4x4 stigao iz Siska. Razlog je njegov rijedak model koji ima tek nekolicina ljudi u Hrvatskoj, pa nije propustio priliku za druženje s njima. Međutim, glasna je to družina, ima puno smijeha i dobre vibracije, ali i jakog zvuka, ako ne iz zvučnika, onda iz auspuha.
- Naši se auti čuju glasnije nego ostali serijski auti, neovisno o tome stojimo li na mjestu ili se vozimo. Često nas ljudi već u startu gledaju s određenom averzijom i asocijacijom na film ‘Brzi i žestoki’. Očekuju da se utrkujemo prometnicama, prolazimo kroz crveno. Naši auti nisu modificirani za utrke, mi ne divljamo po cestama - objašnjava nam jedan od okupljenih zaljubljenika u automobile.
U našem obilasku parkiranih automobila, tijekom kojeg smo pronašli 25 godina star Fiat Cinquecento “složen” za reli ili neke novije modele BMW-a te nekoliko zanimljivih, kultnih japanskih jurilica, druženju je iznenada došao kraj. Zaštitari shopping centra primijetili su glasno okupljanje koje im nije prijavljeno, a s obzirom na to da je riječ o privatnom parkiralištu, morali smo se prebaciti na, kako to ova ekipa naziva, rezervnu lokaciju.
- Inače bismo zaključali automobile ostavili ih na parkingu na označenim mjestima i otišli na kavu - govore nam. Ali, kako bismo izbjegli nepotrebnu dramu, spontano se ipak udaljavamo na upozorenje djelatnika centra. Rezervna je lokacija bila u blizini, diskretnija je i udaljenija od glavnih prometnica, ali i slabije osvijetljena.
-Često nam se dogodi da nas otjeraju pa uvijek imamo barem jednu rezervnu lokaciju, ako ne i dvije - objašnjavaju nam. Što se samih prerada automobilskih dijelova tiče, doznali smo sve i o tome, međutim to je teren koji je, koliko smo shvatili, često siva zona jer svi dodaci ili promjene moraju biti prijavljene i atestirani. Većini to ne predstavlja problem, to je njihov lifestyle, a pravila su kakva jesu i treba ih poštovati, objašnjavaju nam. Najčešće prerade su estetske prirode, odnosno ne tiču se pogona. Uglavnom je riječ o stražnjim spojlerima, drugačijim i nižim prednjim i stražnjim branicima, “lipovima”, ugradnjama većih ispušnih sustava ili “straightpipea”, promjeni farova, odnosno stavljanju atraktivnijih farova, ugradnji LED rasvjete u farove, stavljanju nižih pragova, ugradnji “underglowa” i sličnih stvari. U ovo spada sve što se može vidjeti izvana. Postoje i prerade unutrašnjosti u koje spadaju drugi volan, drugačiji satovi (pokazivači brzine, okretaja), druga sjedala, dodatno ozvučenje, presvlačenje krova, vrata…
U svemu tome postoje i stilovi prerada, poput “rat stylea”, u kojem je ideja da automobil izgleda što zapuštenije, ili stila “low ride”, u kojem je najvažnije da je auto što niži, a u ovom svijetu ima i fanova decibela, tzv. glazbenog tuninga. Prerade koje se tiču performansi su i najskuplje, no posebno je zanimljivo swapanje (zamjena) motora, odnosno ugradnja jačeg motora, kovani klipovi, klipnjače, veći usis, mapiranje motora. Za takve stvari postoje brojne tuning radionice širom hrvatske, iz kojih često izlaze stvarno unikatni automobili. Ipak, sporne su te utrke, a mišljenje o tome nam je dao Vlado iz Vrbovca, vlasnik sportskog, dosta rijetkog modernog klasika Honde Accord Type R.
- Većina utrka događa se spontano, i to među osobama koji uopće nisu u klubovima ili udrugama, nego se nađu na cesti s puno bjesnijim i skupljim automobilima nego većina ljubitelja iz našeg kruga. Na sceni nedostaje mjesto gdje bi se legalno mogli okupljati, odakle ih policija neće tjerati - objašnjava Vlado.
Podsjećamo na slučaj kad su prije petnaestak godina, zbog učestalih ilegalnih utrka, mediji izvještavali o nagodbi policije s nabrijanim vozačima. Pa je tako Policijska uprava Zagrebačka ponudila street racerima dvije lokacije gdje su se mogli nesmetano utrkivati - priobalnu cestu uz Savu kod Jankomira te staru pistu u Zrakoplovno-tehničkom zavodu (ZTZ) u Velikoj Gorici. Zaljubljenici u brze automobile i različiti klubovi najprije su trebali dobiti dozvole za održavanje utrka. Na tim lokacijama policija bi im dopustila da utrke organiziraju prema propisima koje bi u suradnji s PUZ-om odredio Grad Zagreb za Priobalnu cestu, a Ministarstvo obrane za staru pistu. Takvo nešto, složni su dečki, trebalo bi organizirati i danas.
- Ali, ni prave street racere nije pošteno etiketirati kao ‘ulične trkače’. Značenje je takvo na engleskom, a riječ je o natjecateljima koji odmjeravaju snage kroz sportsko natjecanje na 402 metra. U našem klubu AK Vrbovec, naprimjer, tko se želi dokazivati brzinom i privlačiti pozornost jurnjavom, neće ostati dugo, sigurnost je najvažnija i takve udaljavamo od sebe. Imamo kodeks ponašanja, postoji statut i, kad odlaziš na meetove, predstavljaš svoj autoklub i svoju ekipu okupljenu u klubu. Ne može zbog takvih ispaštati cijela zajednica stvarnih fanova - kaže Vlado.
- Kažu nam da idemo na Grobnik, a to nije rješenje za ekipu s meetova, daleko nam je i nije nam cilj jurcati, nego se družiti uz aute, što je, prije svega, naš način izražavanja - dodaje vlasnik Honde.
Mateo iz Ivanić Grada opisao nam je kakva je procedura u legalnim susretima.
- Od grada moraš tražiti dozvolu za neko javno mjesto, tada ideš prijaviti događaj na policiju i dalje prema stožeru zbog epidemioloških mjera u posljednje dvije godine. Ovakva naša tjedna okupljanja po parkinzima su uvertira u takva prijavljena događanja na kojima se pojavi od 100 do 200 automobila, a bude 500 i više ljudi - objašnjava Mateo.
Na koncu komentiraju i slučaj famozne Bille, lokaciju gdje se ekipa okuplja već 15 godina.
- Pokušavamo se vidjeti jednom tjedno, pa je ovo posljednje što se dogodilo za nas bilo malo iznenađenje, bio sam tamo kad je došla policija - dodaje Marko. Među njima ne postoji hijerarhija, sve ih veže - ljubav prema automobilima.
- Čar je u različitosti modela raznih marki, a unikatnost je vrlo poželjna. Svaki petak naučimo ili vidimo nešto novo - dodaje jedan iz mase okupljene na rezervnoj lokaciji. Ekipu do kraja večeri nitko nije otjerao, policije nije bilo...
