Teško nam je, ali i predivno, kažu članovi ekspedicije “Vlaji na Himalaji” koji bi, bude li sve prema planu, danas trebali osvojiti 6476 metara visok himalajski vrh Mera Peak u koji planiraju zabosti hrvatsku zastavu, Hajdukovu zastavu te zastavu planinarskog društva iz Zagvozda.
Za svoju životnu pustolovinu koja je počela 12. rujna, a završit će sljedeći vikend povratkom u Hrvatsku, pripremali su se godinu i pol planinareći po Biokovu, ali i Alpama. Na put su krenuli oboružani pršutima te domaćom travaricom kojom pojačavaju čaj. Unatoč svim tim pripremama, čovjeka, kaže voditelj ekspedicije Stipe Božić, u planinama uvijek nešto iznenadi, a veliko je iznenađenje doživio i on sam.
- Morao sam odustati. Zbog upale grla, koja mi je otežavala disanje, ostao sam u podnožju Himalaje. Netko luđi od mene možda bi riskirao i nastavio uspon, ali ja poštujem prirodu i nikad se ne igram s njom pa sam tako, umjesto na Mera Peaku, u subotu završio doma, u Splitu - kaže Stipe Božić čije je Vlaje na putu u visine nastavio umjesto njega voditi njegov prijatelj Viki Grošelj, poznati slovenski alpinist i gorski spasilac.
Mučnine i nesanice
- Osim Vikija, svi ostali nemaju prevelikog iskustva u usponima, ali se, bome, nastavljaju penjati. Ponosan sam na Hrvoja Rupčića, Vedrana Mlikotu, Bika Mlikotu, Tea Bartulovića, Gorana Lisnjića, ma na svih naših šesnaest momaka koji se skupa s Vikijem penju nebu u visine. A nije im lako - kaže Stipe Božić koji, unatoč slabim signalima za internet, uspijeva pratiti svoju ekipu Vlaja.
- Srećom, nije bilo nekih većih teškoća, ali gotovo svi naši Vlaji dobili su visinsku bolest koja se javlja iznad 4000 metara. Zbog premale koncentracije kisika u organizmu bilo je glavobolja, nesanice, mučnine, pa čak i ponekog povraćanja.
Glazbenik Hrvoje Rupčić predano na svom Facebook profilu objavljuje fotografije s pohoda na Himalaju, a u svom dnevniku je napisao i kako ih najviše muče noge. Patili su i od visinske
bolesti
Nadalje, unatoč dobroj pripremi, momke, kao što je to Hrvoje Rupčić napisao u svom ‘Himalajskom dnevniku’, muče i grčevi u nogama pa ih nastoje otkloniti tabletama magnezija i vitaminima - priča Stipe Božić.
Na himalajskom meniju njegovih Vlaja, nastavlja, uglavnom su dvopek, tvrdo kuhana jaja, pršut i juhe.
Hrvatska panceta
- Kuhinja jest malo monotona, ali bilo bi i gore da se nismo dobro opskrbili za put. Na nižim visinama jeli smo lokalnu hranu po selima: radi se mahom o vegetarijanskoj prehrani koju smo pojačavali našim suhomesnatim narescima koje smo na Himalaju donijeli iz Hrvatske. Kasnije, kako su se dečki penjali, više nije bilo sela, tek tu i tamo neka pastirska koliba, a siguran sam da ih fine, tople juhe na snijegu i temperaturi koja sada u prosjeku iznosi minus 5 stupnjeva Celzijevih fino krijepe.
Naravno, sve ćemo to nadoknaditi za tjedan dana kada ćemo u Zagvozdu proslaviti osvajanje Mera Peaka tako da ćemo na ražnju zavrtjeti janjca - obećava Stipe Božić.