Ugao Draškovićeve i Vlaške ruševina, kuća pokraj - zabat u komi, pa zabat jedan, dva, tri u Jurišićevoj. Niže u Ilici 'padaju vjenčići i fasada', opet zabati zjape otvoreni na milost i nemilost kiši i inim vremenskim neprilikama. Kad zapuše malo jači vjetar, najbolje je ne izlaziti iz kuće... Upravo u takvoj scenografiji godinu i pol nakon potresa živi glavni grad države jer ne da nije proradila protupotresna obnova, već ni tzv. hitne intervencije nisu odradile ono što bi sačuvalo život od kiše, sunca, vjetra, snijega i štete od dodatnog urušavanja grada.
Činjenica je da šetnje Zagrebom, ne bi li se sačuvalo psihičko i ino zdravlje, treba obavljati tako da se pogled nikako ne usmjerava više od razine vlastitih očiju. Naprosto, pogled u visinu...