Živimo u doba umiranja i društvenog sloma čije razmjere odbijamo prihvatiti. Epidemijski nas je val nadvladao, a strpljenja je među nama sve manje; medicinski radnici sve su iscrpljeniji, luđaci sve glasniji, političari sve bezobzirniji, a narod sve prokuženiji.
Nije riječ samo o umiranju, ostat će na životu brojni invalidi, mnogi sa psihičkim traumama, mnogima se život već skratio ili će se to tek dogoditi i još bih umio nabrajati do konca teksta, a o svemu tome razmišljam dok gledam, prigodno, ovu horornu emisiju, čiji voditelj, Ognjen Golubić, daje i autoritet i energiju jedne smirene ptice zloslutnice; nadvija se prema nama kao kakav uglađen povjerenik za smrt, posljednji stražar naše cestovne sigurnosti i sigurnosti onih koji se s nama ili pokraj nas voze.
Sama špica emisije eksplicira smrt: fotografije skršenih vozila, spljoštenih poput limenki piva, prekrivena tijela, a zatim te fotografije čine i širok friz scenografski u studiju pa neprestano zurimo u smrskanu limariju, ispred koje uspravan i stasit, smirena lica, sjedi te se javlja ognjenim, a opet golublje smirenim glasom Ognjen Golubić, a javljaju se i njegovi gosti, policajci, prometni stručnjaci, profesionalno povezani sa smrću u svim oblicima cestovnog, željezničkog i, moguće je, zračnog prometa.
Jednom, najkasnije kad se umiri ova kosa smrti pandemijska, kad napokon zamahne svoj posljednji otkos, valjalo bi ovu emisiju premjestiti u udarni termin 1. programa Hrvatske televizije u petak navečer umjesto subotnjeg popodnevnog termina. Narod će se dotad navići na takve crne vijesti što nude smrt i kako je izbjeći, a epidemija smrti na cestama ionako će trajati i kad popusti ova virusna.
Pratim dakle tu crnu tv-kroničarsku emisiju već tjednima: ljudi od jeseni ginu sve više. Nije poradi epidemije uvedeno, kao proljetos, nikakvo ograničavanje prometa, a vozači su sve nervozniji, svi se odjednom nekamo žure, često sam na cesti pa primjećujem pogoršanje, ne jedino dakle iz sadržaja ove emisije.
Emisija jest dakle drastično eksplicitna u prikazivanju posljedica ljudskog nemara, a korisna je i zato što podučava ispravnoj vožnji i prometnim propisima.
Znači, da skratim, ako se mogu u večernjim udarnim terminima svih naših televizijskih postaja s nacionalnom frekvencijom prikazivati serije i razne emisije u kojima ljudi neprestano ubijaju jedni druge, zašto se ne bi mogli i ovakvi programi, koji direktno mogu nekome poštedjeti život?
Analizirajući vlastitu vožnju proteklog tjedna, uopće nisam zadovoljan. Štoviše, ne zato što i dalje činim neke sitne prekršaje kojima dajem sebi bolju mobilnost, negoli zato što nisam dovoljno podozriv prema sve sumanutijem ponašanju sve brojnijih vozača, a i pješaka. Osobito ludo voze žene, mnoge s maskama, oduzimaju prednost, ne koriste pokazivače smjera, a među muškadijom su, dakako, najgori klinci vikendom, koji sumanuto jure kao da im je zaista posljednji put u životu.
Zato, još kraće, Ognjena Golubića što prije prebaciti prije večernjih vijesti petkom na Prvom!