UŽAS

GORE NEGO ŠTO SE MISLILO U kanjonu jedne od najljepših hrvatskih rijeka završio opasni lužnati materijal, kancerogeno ulje i radioaktivne 'konzerve'!

 
 Igor Jurjević

Ispuštanje oko 250 tisuća litara mazuta iz bivše tvornice glinice kod Obrovca u krško podzemlje samo je vrh ledene sante zagađenja kanjona i rijeke Zrmanje tijekom zadnjih 30-ak godina za koje nitko do danas nije odgovarao, piše Slobodna Dalmacija.

Razmjeri onečišćenja okoliša tog zaštićenog krajobraza uključuju i oko 44 milijuna litara opasnog lužnatog materijala, oko 5000 litara visoko kancerogenog PCB ulja iz transformatora, te stotinjak nestalih radioaktivnih doza tzv. mjerača protoka u "konzervama" od pet kilograma, koji su seljaci u obližnjim Jasenicama kasnije koristili kao utege za sijeno!

Prema riječima našeg sugovornika, inženjera kemijske tehnologije i bivšeg zaposlenika propale tvornice, koji je kao stručnjak bio angažiran na zadnjoj, trećoj fazi njezine sanacije od 2006. do 2010. godine, neodgovorni i kriminalni postupci pojedinaca prilikom demontaže tvorničkih postrojenja u okolišu su ostavili oko 120.000 kubika raznoraznih medija korištenih u postupku proizvodnje glinice iz boksitne rudače.

Podsjetimo, izvor je nedavno za Slobodnu Dalmaciju otkrio kako je mazut u podzemlju Zrmanje završio zahvaljujući kradljivcima starog željeza, koji su presjekli čelične cijevi između dvaju spremnika za mazut, što je osobno otkrio 16. travnja 2004. godine.

– Nemojte zaboraviti da je tvornica nastala političkom odlukom, ali i da je političkom odlukom zatvorena u trenutku kada su svi njezini kapaciteti radili punom snagom. Od tada pa praktički do početka izvođenja radova na trećoj fazi sanacije prije desetak godina, iz te se tvornice odnosilo, kralo i prodavalo bez nadzora. Oni koji su bili zaduženi za demontažu tvornice ujedno su se bavili i prodajom dijelova, tako da su na tome odlično zaradili. Danas se neki od njih javljaju i prozivaju državu i druge kao odgovorne za onečišćenje, a oni su tome istinski kumovali – tvrdi naš sugovornik.

Igor Jurjević

– Nitko od njih neće kazati tko je prije rata naredio i proveo miniranje 22 tanka lužnatog materijala. U svakom spremniku je bilo oko 2000 kubičnih metara te opasne tvari, pa kad to pomnožite dobijete da je 44.000 kubika lužnatog materijala završilo u nezaštićenom tlu bivše tvornice! Nitko od njih neće kazati kada je i gdje nestao bakar i ulje iz transformatora bivše energane snage 20 megavata, koja je radila na mazut. Netko je ukrao tri tone bakra vrijednog tri milijuna eura, a da bi izvukao bakar, iz tih je transformatora trebalo ukloniti ulje. Riječ je o najopasnijem mogućem otrovu, stručno ga zovu PCB, i visoko je kancerogen. Što mislite, da su ulje propisno izvadili i zbrinuli na propisan način? Naravno da nisu! – govori naš izvor i potom otkriva možda i najbizarniji dio ove nevjerojatne priče.

– Nitko od tih današnjih dušobrižnika ne želi objasniti kako je nestalo stotinjak radioaktivnih doza mjerača protoka. Oni su se čuvali u tzv. betonskim kioscima unutar tvornice i bili su spakirani u "konzerve" od po pet kilograma. Korišteni su u proizvodnji glinice, mjerili su brzinu protoka uz pomoć radioaktivnih čestica, izotopa urana. Doza zračenja nije bila opasna za zdravlje.

Koliko mi je poznato, nitko od ljudi koji su radili s njima nije imao štetnih posljedica za zdravlje. Ali oni su imali svoju vrijednost i cijenu. Kad sam primijetio da su nestali prijavio sam sve policiji, a istraga je završena 2000. godine. Otkriveno je da je većina tih radioaktivnih "konzervi" završila u Jasenicama, u istom dakle mjestu odakle se danas javljaju neki "zabrinuti građani", piše Slobodna Dalmacija.

Igor Jurjević

Na kraju naš sugovornik postavlja nekoliko pitanja za svoje kritičare, ali i državne institucije: Tko je potpisao ugovor o rušenju tvornice nakon "Oluje"? Ako su znali za radioaktivne doze, zašto to nisu prijavili nadležnima? Kada su i kako utvrdili da je izvođač radova na sanaciji ispustio mazut u zemlju?

– Ova pitanja sam mogao odavno postaviti s imenom i prezimenom. Ja postavljam pitanja, ne optužujem. Želio bih da se moje ime ne spominje, a ako bude trebalo to će se na sudu dogoditi – poručuje.

Četiri zločina nad tvornicom

Naš izvor smatra da je nad tvornicom glinice kao političkim projektom počinjeno nekoliko "zločina" koji su spriječili da se njezina sanacija provede na korist cijele zajednice.

– Prvi zločin je bio prekinuti tvornicu u punom radu. Drugi je bio prepustiti prodaju dijelova i tehnoloških postrojenja istim onim ljudima koji su je trebali demontirati. Treći zločin je bio uništenje energane na mazut, koja se uz minimalne prepravke mogla prebaciti na novi energent, plin, čiji cjevovod upravo prolazi tim dijelom županije. Četvrto, tvornica je imala najsuvremenije peći za glinicu, u njoj se kao mogao proizvoditi cement iz boksitne rudače, kao što se to radi u Puli.

Pokrenuta peticija za spas Zrmanje

Potaknuti najnovijim ekološkim incidentom na Zrmanji nevladine udruga "Bioeduca", "Zrmanja Eko" i građanska inicijativa "Zaštitimo Zrmanju, Velebit i Novigradsko more" pokrenule su peticiju za spas kanjona Zrmanje na internetskim stranicama www.citizengo.org.

Peticija za spas kanjona Zrmanje pokrenuta je kako bi široj javnosti ukazali na obim i važnost problema te potaknuli nadležna tijela i institucije da hitno pokrenu sveobuhvatne radnje, kojima će se utvrditi propusti u sanaciji tvornice glinice te trenutni rizici i poduzeti adekvatna rješenja, kojima će se rijeka Zrmanja trajno zaštititi od daljnjeg zagađenja, ističu, među ostalim, pokretači peticije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. veljača 2024 17:28