Stotine stranica stručnog nalaza Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otkrivaju razmjere ekološkog problema na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa u Bilajskoj ulici u Gospiću, gdje su istražitelji pronašli goleme količine ilegalno odloženog otpada.
Nalaz i mišljenje vještaka, zajedno s dopunom vještačenja, obuhvaćaju više od 370 stranica dokumentacije, a po nalogu glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića prvi put su stavljeni na uvid javnosti zbog iznimnog interesa građana.
USKOK objavio cijeli nalaz iz Like
Turudić je ranije kazao kako „nalaz nije sjajan” te da je „Lika na tom području zagađena”. Dokument Geotehničkog fakulteta potvrđuje ozbiljnost situacije, iako istodobno pokazuje da trenutačno nema dokaza kako je javni sustav opskrbe pitkom vodom ugrožen, pa onda valjda ne bi trebalo biti ni opasnosti.
Ključni dokaz
Ovaj nalaz bit će jedan od ključnih dokaza u istrazi koju USKOK provodi protiv Josipa Šinceka i Monike Šincek te njihovih suradnika. Istražitelji ih sumnjiče da su kroz organizirano djelovanje, na više lokacija, nezakonito odlagali velike količine plastičnog i drugog otpada koji je sadržavao štetne i opasne tvari.
USKOK je objavu dokumentacije obrazložio opravdanim interesom javnosti, iako je kazneni postupak u ovoj fazi nejavan. Protiv više osoba provodi se istraga zbog sumnje na kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva, krivotvorenje dokumentacije, pranje novca i druga kaznena djela koja su, prema sumnjama istražitelja, počinjena u sklopu zločinačkog udruženja.
Jedan od najvažnijih nalaza odnosi se na takozvane crne hrpe, velike nakupine otpada pronađene na neasfaltiranom otvorenom prostoru iza objekata.
Stručnjaci su utvrdili dvije takve lokacije. Veća hrpa zauzima površinu od oko 1855 četvornih metara, a procijenjeni volumen materijala iznosi čak 9101,78 kubičnih metara. Druga hrpa, smještena bočno od objekta, ima oko 313 kubika otpada na površini od 166 četvornih metara.
Analizom je utvrđeno da je riječ o sekundarno obrađenom tehnogenom otpadu u kojem dominira polimerna frakcija, odnosno različite vrste plastike i mikročestica plastike. U materijalu su pronađeni i teški metali, a stručnjaci su zaključili da crne hrpe imaju opasna svojstva te ih treba tretirati kao opasan otpad koji se može zbrinjavati isključivo na odlagalištu opasnog otpada.
Još ozbiljniji nalaz, čini se, odnosi se na plato unutar kompleksa gdje je utvrđeno postojanje otpada koji nije samo odložen na površini, nego je i zakopan u tlo. Procijenjena površina zahvaćenog područja iznosi oko 12.800 četvornih metara. Geofizičkim istraživanjima procijenjena je prosječna dubina zakopanog otpada između četiri i pet metara, dok najpliće zone kreću od jednog metra pa sve do osam metara.
Prema procjenama vještaka, na toj lokaciji moglo bi se nalaziti do 64.000 kubičnih metara otpada, odnosno više od 37.000 tona materijala. Riječ je o nehomogenoj slojevitoj masi različitog otpada, plastično-organskih frakcija, sitnozrnatih tehnogenih materijala, mineralnih i građevinskih komponenti. Stručnjaci naglašavaju da se ne radi o inertnom materijalu.
Neopasni Big Bagovi
U reprezentativnim uzorcima zakopanog otpada utvrđeno je opasno svojstvo HP14, odnosno ekotoksičnost. Zbog različitog sastava nije moguće tvrditi da je svih 37.000 tona otpada opasno, ali utvrđeno je da dio materijala ima svojstva zbog kojih ga nije dopušteno odlagati na odlagalište neopasnog otpada.
Analizom tla utvrđeno je značajno kemijsko opterećenje pojedinih dijelova lokacije. Najviše vrijednosti zabilježene su za bakar, antimon, olovo, cink i kadmij. U pojedinim uzorcima izmjereno je čak do 9946 miligrama bakra po kilogramu tla, do 1051 miligram olova te do 317 miligrama antimona po kilogramu. Najveće koncentracije pronađene su na površini i uz rub odlagališta, a višestruko premašuju geokemijsku pozadinu, odnosno uobičajene prirodne vrijednosti.
Takve koncentracije, navode vještaci, mogu upućivati na prisutnost tehnogenog materijala poput plastike, metalnog otpada, elektroničkog otpada, peleta ili industrijskih ostataka. Tijekom istraživanja uzeta su ukupno 94 uzorka otpada te 99 fizikalno-kemijskih i mikrobioloških uzoraka. Analizirani su i uzorci okolnog tla te bilja, smreke, maslačka, kupusa i biljaka iz obližnjeg vrta, kako bi se utvrdilo postoji li mogućnost ulaska štetnih tvari u hranidbeni lanac.
Vještaci zaključuju da je uklanjanjem biljnog pokrova na površini od gotovo 18.000 četvornih metara, zajedno s kemijskim opterećenjem tla, došlo do degradacije i nepovratnog uništenja staništa na dijelu lokacije.
Vječne kemikalije
Na lokaciji je pronađen i velik broj velikih vreća napunjenih otpadom. Tzv. „Big bag” vreće zatečene su na asfaltiranim i otvorenim površinama, ali i unutar građevina. Prema nalazu, taj otpad nije pokazao utjecaj na sastavnice okoliša, pa nije dodatno analiziran. Pronađene su i otpadne gume, spremnici za tekućine, otpadna ambalaža te ostaci mljevene i usitnjene plastike pomiješane sa zemljom i kamenjem.
Stručnjaci navode i da je tlo na lokaciji izrazito stišljivo, površine su velikim dijelom bez vegetacije, a dio stabala u okolnom zelenilu osušen ili polomljen.
Najvažniji novi podatak iz provedene dopune vještačenja odnosi se na analizu podzemnih voda. Uzorci su uzeti s tri lokacije – dvije nizvodno od područja odlaganja otpada i jedne uzvodno, koja je služila kao referentna, nezagađena lokacija.
Većina analiziranih pokazatelja nije pokazala značajno pogoršanje. Nisu utvrđena prekoračenja za većinu teških metala, PCB spojeva, BTEX-a, kloriranih otapala i drugih analiziranih organskih spojeva. No pronađeni su PFAS spojevi, tzv. „vječne kemikalije”, sintetičke tvari koje se iznimno teško razgrađuju u okolišu.
U nizvodnom piezometru B-1 izmjerena je ukupna koncentracija PFAS-a od 200,5 nanograma po litri. U drugom nizvodnom piezometru izmjereno je 7,1 nanogram po litri, dok u uzvodnom piezometru vrijednost nije prelazila granicu kvantifikacije. Prostorni raspored rezultata odgovara smjeru podzemnog toka vode i pokazuje lokalni utjecaj nepropisno odloženog otpada na kvalitetu podzemnih voda.
Vrijednost od 200,5 nanograma po litri dvostruko je viša od referentne vrijednosti od 100 nanograma koja se koristi za ukupne PFAS spojeve u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji. Ipak, vještaci naglašavaju da se ta vrijednost ne odnosi na vodu iz javnog vodovoda niti predstavlja dokaz da su stanovnici Gospića pili zagađenu vodu.
Analizom je utvrđena i prisutnost bakterija Escherichia coli, Clostridium perfringens i Salmonella u podzemnoj vodi. Vještaci navode da te bakterije nisu pronađene u samom otpadu, već najvjerojatnije potječu iz lokalnog fekalnog ili organskog opterećenja u krškom području.
Trajni izvor rizika
Procjena stručnjaka jest da je trenutačna razina opasnosti za podzemne vode „umjerena do povećana”, ali da je vjerojatnost nastanka daljnje štete visoka ako otpad ostane na lokaciji. Poseban problem predstavlja krško podzemlje, odnosno pukotinska struktura stijena kroz koje se onečišćenja mogu brzo širiti.
Najbliži javni izvori pitke vode, Mrđenovac i Divoselo, nalaze se uzvodno i nisu hidrogeološki povezani s lokacijom otpada, pa se utjecaj na javnu vodoopskrbu procjenjuje kao nizak do zanemariv. Zaključak vještaka je jasan: jedini način sprječavanja daljnjeg onečišćenja jest potpuno uklanjanje izvora problema, otpada te provedba stručne sanacije.
Jer, kako upozoravaju stručnjaci, PFAS spojevi mogu desetljećima ostati u okolišu, a zakopani otpad bez intervencije predstavlja trajni izvor rizika za okoliš tog dijela Like.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....