U jesen su propadali jedan za drugim pokušaji prodaje državnih tvrtki. Prvo, za Hotele Maestral nije pristigla ni jedna ponuda, potom ni za dubrovačke Hotele Plat, ni za Imperijal, Rab, i na kraju je za Jadroplov stigla samo jedna ponuda, ali je odbačena. Što se dogodilo? Po mišljenju Mladena Pejnovića, predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), proces privatizacije odraz je stanja na tržištu. Trebalo je, tvrdi on, da se dio naših želja svede u realnu mjeru, ali i da neki kupci shvate da nema rasprodaje. Ipak, on se ne predaje. Raspisana je nova runda natječaja. Što će se mijenjati objašnjava u razgovoru za Jutarnji list.
U planu za ovu godinu bila je prodaja Hotela Maestral, Plata, Imperiala. Vladao je velik interes investitora, međutim nije pristigla ni jedna obvezujuća ponuda. Što se dogodilo?
- U turizmu smo ove godine imali dvije grupe prodaje: prva, kroz predstečajne nagodbe, i druga, klasična prodaja većinskog paketa dionica putem natječaja. U prvoj grupi imali smo stopostotni učinak. Ministarstva turizma i mi nismo dopustili da postojeće uprave predlažu izbor strateškog partnera, već smo raspisali natječaje. To se pokazalo jako dobrim. Dobar su primjeri HTP Korčula, Hoteli Živogošće te drugi. No onda je došla klasična prodaja, prodaja hotela koji pozitivno posluju. Prodavali su se po realnoj vrijednosti. Kad je trebalo dati obvezujuće ponude ništa se nije dogodilo, za punu cijenu nema interesa.
Potencijalni investitori tvrdili su da je problem u uvjetu iz natječaja da sva ulaganja u tvrtku moraju ići iz vlastitog novca. Valamar je od tri konzultantske kuće naručio studije koje će pokazati kako da ulaganje u Hotel Maestral, uz takav uvjet, bude isplativo. Nitko nije uspio složiti takvu financijsku konstrukciju. Hoćete li mijenjati uvjete, jer očito nešto ne štima?
- Prihvatili smo činjenicu da kupaca s vlastitim novcem za investicije nema i da danas nitko nije u stanju hotele razvijati svojim novcem, a sad tu činjenicu mora prihvatiti i javnost. Taj smo uvjet stavili prije svega jer smo željeli izbjeći slučaj Haludovo, odnosno da netko kupi tvrtku i onda ništa ne radi. No u tome nismo uspjeli i sada izostavljamo taj kriterij. U natječajima koji su sad u tijeku, inzistiramo samo na procijenjenoj vrijednosti i uvjetu da se u određenom vremenu podigne kategorizacija objekta, primjerice s tri na četiri zvjezdice. Za to tražit ćemo određene garancije.
Hoće li to biti dovoljno?
- Vidjeli smo da su mnogi očekivali da ćemo i za te hotele koji posluju s dobiti ići s cijenom kao kod onih koji su završili u predstečajnim nagodbama. U turizmu od države mnogi uvijek očekuju rasprodaju. Hotele koji rade pozitivno ne mislimo prodavati ispod procijenjene cijene. Pred velikim smo pristiskom da to učinimo, ali sasvim sigurno nećemo. Nažalost, naučili smo tržište da država prodaje hotele u bescjenje. I tu nije kraj. Sad nam se pojavljuju novi problemi. Kroz stečajne postupke u državno vlasništvo dolaze tvrtke koje prije nisu bile državne. Njihova zaduženost je takva da će to postati. Primjerice, Hotelsko poduzeće Modra špilja ili Vis iz Visa, Jelsa i neki drugi. Na taj način dobivamo nove vruće probleme, što će opet rušiti cijenu hotela na hrvatskom tržištu.
Nemate sreće. Stalno vam se vraćaju neki problemi iz prošlosti, kao TLM.
- Ugovor o prodaji TLM-a potpisan je 7. prosinca 2007. i istječe 7. prosinca ove godine. O izvršenju ugovora morat će se očitovati Centar za restrukturiranje i prodaju te Ministarstvo gospodarstva. Bojim se da će taj izvještaj biti jako loš. Vjerojatno će pokazati da nisu ostvareni osnovni ciljevi iz tog ugovora, nisu izvršene investicije, nije obaljena tehnološka obnova i već sad se vidi kolaps takvog TLM-a. Bojim se da će se TLM morati 3. put rađati u svojoj povijesti.
Vraća se državi?
- Ne mogu reći da će se vratiti pod okrilje države, jer za to nema osnove. Mi ništa ne potražujemo, ali kupci nisu obavili ugovoreno, a isprika ima puno.
Loran Pejčinoski, vlasnik TLM-a, tvrdi da mu država ništa nije pomogla.
- Investitor tvrdi da mu država ništa ne pomaže, no pitanje je što bi mu država trebala pomagati ako mu je jednu takvu tvornicu dala za kunu. Najlakše je uzeti tvornicu za kunu i onda se žaliti da ti država ne pomaže. Postoji ugovor koji je potpisala Sanaderova Vlada. Znamo u kakvim okolnostima, što je u njega sve stavljeno i što se poslije događalo s HEP-om i Mostarom. Nemoguće je sada ispraviti štetnosti iz tog ugovora.
I radnici Imunološkog zavoda se naprežu. Proces prodaje, tj. traženja strateškog partnera traje li ga traje.
- Proces oko Imunološkog odvija se u dva dijela: jedan je priprema drugog kruga natječaja u kojem bismo trebali dobiti obvezujuće ponude, a drugi - bitka za preživljavanje. Nakon što smo dobili taj zadatak od Vlade, raspisali smo natječaj za procjenitelja vrijednost Imunološkog. Izabrali smo najboljeg ponuđača i potpisali ugovor. U tijeku je procjena. Računamo da ćemo je imati najkasnije 7. prosinca. Nakon toga idemo na odluku Vlade o vrijednosti Imunološkog kao trgovačkog društva i raspisivanje natječaja. Radimo najbrže moguće, sve drugo bi bilo nelegalno i upitno. Ovih dana trebale bi biti isplaćene plaće radnicima Imunološkog. Naime, nakon što je Agencija za lijekove dala dozvole Imunološkom, hrvatske zdravstvene ustanove mogu kupiti dio robe Imunološkog i Hrvatski zavoda za zdravstvo odmah će ih platiti. Time su stvorene pretpostavke, da se proizvodima samog Imunološkog zarade i isplate plaće njegovih radnika. U Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom postavili smo stvari radikalno - ako hrvatsko zdravstvo ne treba usluge Imunološkog zavoda, onda ga treba ukinuti. Odmah se iskristaliziralo da je ta roba potrebna. Onda smo rekli: Sad ih kupite! Njihovom prodajom prikupit će se novac za plaće i radnici neće biti nikome na teret.
Očekujete li da će Grad Zagreb dati ponudu? Tijekom ljeta i prije uhićenja gradonačelnik Milan Bandić busao se u prsa da će Zagreb kupiti Imunološki.
- Vidjet ćemo hoće li se Zagreb javiti s obvezujućom ponudom. Problemi Imunuloškog vuku korijene iz nesređenog zdravstvenog sustava, ali se moraju i razriješiti u zdravstvu, jer na tom tržištu je njegova budućnost. U proteklih nekoliko mjeseci, kada se moralo uvoziti, pokazalo se da se višestruko više plaćala ista roba iz uvoza. Važno je da Hrvatska osigura da u bolnice ide krv naših donatora, koja je prerađena u Hrvatskoj. Hrvatska, zbog svog zdravlja i zdravlja svoje djece, mora zadržati princip samodostatnost, a po tom principu i Imunološki.
Junckerov program nam je velika šansa
Kakve su informacije iz Bruxellesa o novom planu upravljanja državnom imovinom? Za prošlogodišnji dobili ste packe iz Europske komisije.
- Državni ured za upravljanje državnom imovinom nalazi se pod određenim pritiskom Bruxellesa. Europska komisija pomno prati kako se provode restrukturiranja trgovačkih društava. Također, gleda se i tempo prodaje. Sada od nas traže mjesečne izvještaje o prodaji državnih udjela, a ne više kvartalni, polugodišnji i godišnji. Posebno su osjetljivi na eventualnu pojavu nedozvoljivih potpora. U tim novim uvjetima sve je još pod kontrolom.
Prošli tjedan predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker predstavio je trogodišnji investicijski plan težak 315 milijardi eura. Ima li Hrvatska strateških projekata koje može kandidirati i povući dio tog novca?
- Postoji hrpa programa u cestogradnji, željeznicama, za mostove, zračne luke. Državna poduzeća u vodoprivredi, HEP-u također imaju projekte koje mogu kandidirati, no treba vidjeti kriterije i uvjete. Junckerov program je velika šansa i nitko nema pravo ne sudjelovati jer će sebe izbaciti s velikog EU tržišta.
Konzorcij može spasiti Petrokemiju
Petrokemija je dobila novu upravu, a je li strateški partner na vidiku?
- Lani smo u dva navrata novčano ulagali u Petrokemiju, obavljeno je djelomično restrukturiranje i ona je još uvijek u problemima. Sad smo pred raspisivanjem trećeg kruga dokapitalizacije. Zasad nismo uočili signale o ozbiljnim namjerama investitora za sudjelovanje u trećem krugu u roku kako je postavljen. Ako se stanje ne promijeni, najvjerojatnije pomaknut ćemo rok trećeg kruga. Na silu se s kapitalom ne može. Nažalost, ta je tvornica jako dugo bila zarobljenik određenog modela upravljanja, koji se iscrpio i gotovo ju uništio. Sad imaju novo rukovodstvo i morat će vlastitim snagama jako puno učiniti. Nadamo se da će se u skoroj budućnosti formirati konzorciji više zainteresiranih ulagača koji bi solidarno ušli u takav poduhvat. I dalje je ključno držati pod kontrolom cijene plina, broj zaposlenih i osvajati nova tržišta. U svakom slučaju učinit ćemo sve da se zadrži proizvodnja koja ima svoje tržište.