Umjetnost je oduvijek pokušavala dati smisao svijetu i čovjeku, ne kao finalni odgovor, nego kao zapitanost u vremenu. Sita reprezentacije, u 20. stoljeću htjela se stopiti sa životom, biti “stvarna”, djelatna, svakoga čovjeka učiniti umjetnikom. Na kraju toga puta, potpomognuti medijima i strastvenim uvjeravanjem da moramo biti to što jesmo, svake večeri možemo gledati Farmu ili neki sličan art. Život je podlegao, stopio se s medijem kao spljoštena mušica i sad se koprca na ekranu ne bi li sam sebi dokazao da je živ. Međutim, pravi subjekt te priče je ekran.
Prosvjetiteljstvo je imalo veliku vjeru u znanje i znanost kao svoju crkvu. I gdje smo došli? Danas znamo gotovo sve, samo nema čovjeka koji to zna. Onaj tko zna sve o prolaktinu, može li reći koje su posljednje ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....