Među onima koji su se proteklih dana nesebično stavili na raspolaganje drugima kojima je to potrebno i 34-godišnji je Zagrepčanin Viktor Sarić. Već prvog dana nakon razornih potresa koji su 22. ožujka pogodili Zagreb on je u zrak vinuo svoj dron te je počeo snimati oštećenja na krovovima i dimnjacima. U početku je to napravio samo jednom susjedu, no kada se pročulo što radi, pozivi nisu prestajali dolaziti i dosad je snimio sigurno stotinjak objekata po čitavom gradu. Da stvar bude bolja, sve to radi - potpuno besplatno. Točnije, na svoj trošak, jer mora koristiti vlastitu opremu, platiti gorivo... Nije mu, kaže, nimalo teško.
- Prijatelj iz Ilice me nazvao dan nakon potresa s molbom da mu snimim krovište. I inače se bavim snimanjem dronovima pa mi nije bilo teško učiniti mu uslugu. Ljudi se boje izaći na krov, a žele znati u kakvom je stanju zgrada. Pristao sam, naročito jer je on predstavnik stanara u toj zgradi pa mu je važno znati kakva je šteta - kaže nam Viktor.
- To je vidjela još jedna susjeda pa me zamolila da snimim i njezinu zgradu. Onda su se neke od fotografija pojavile na Facebooku i to je bilo to. Pozivi više nisu prestajali dolaziti. Dnevno sam znao imati i više od deset snimanja po cijelom gradu - prisjeća se Viktor.
Često bi se jedno snimanje pretvorilo u tri-četiri, jer su ga na cesti građani gotovo vukli za rukav kako bi i njima pomogao. Nikome svoje usluge nije naplatio ni kune, osim što je jedan muškarac dugo inzistirao da mu da makar nešto novca za potrošeno gorivo.
Dron je Viktor, priča nam, nabavio prije tri godine. Po struci je ekonomist, ali i rekreativni sportaš te iskusni triatlonac pa je htio snimati biciklističke ture svojih prijatelja po zagrebačkoj Medvednici, kao i sportaše u duatlonu i triatlonu.
- Snimali smo vožnju od Trga bana Jelačića do Sljemena, takve stvari. Bavim se snimanjem videozapisa, to me jako zanima, pa sam odlučio kupiti dron kako bih mogao napraviti malo drugačije snimke. Time sam se bavio sve do ovog potresa - objašnjava Viktor “Vitja” Sarić.
Viktor nije ni slutio da će dron jednog dana morati koristiti kako bi snimao oštećenja od potresa. Nema nikakvog iskustva s profesionalnim snimanjem oštećenja, ali se na posao bacio predano i angažirano. Pogotovo jer je, kaže, primijetio koliko je to važno onima koji su najpogođeniji, čije su nekretnine stradale i koji strahuju hoće li se njihove kuće uopće moći koristiti nakon podrhtavanja.
- Ljudi su zabrinuti, što je normalno. Svi žele znati kolika su oštećenja i kako to sanirati. Statičari mogu doći i obaviti brzi pregled, no dronom snimamo brojna oštećenja koja na prvu nisu vidljiva - pojašnjava Viktor za Jutarnji.
Kaže kako je, tek kada je grad počeo promatrati iz zraka, postao svjestan koliko su potresi bili snažni.
- Prvog dana, kad sam prolazio gradom, vidio sam da ima dosta štete, ali razmjere oštećenja nisam mogao ni slutiti. Situacija je u mnogim zgradama jako loša. Stvari se izvana ne vide. Mnogim zgradama porušena su krovišta, dimnjaci su padali i nanosili oštećenja po objektu i trebat će mnogo vremena da se sve to popravi. Zato je ljudima važno da imaju snimku kako bi mogli procijeniti što i kada popraviti te koliko bi to moglo koštati - objašnjava Viktor.
Dodaje da mu nije teško pomagati svojim sugrađanima jer to smatra svojom ljudskom dužnošću.
- U ovakvoj situaciji nije mi teško izdvojiti desetak dana da za druge radim besplatno. Svima je sada teško i ako mogu pomoći, tu sam, potrošit ću malo goriva i malo vremena, a drugome to može mnogo značiti - objašnjava simpatični Zagrepčanin.
I nije mu ovo prvi put, doznajemo. Prije nekoliko godina u dobrotvorni projekt uložio je čak dva mjeseca svog vremena.
- U Trpimirovoj ulici je zgrada gdje sam rođen i bila je u dosta lošem stanju. Stubište je bilo staro, a stražnje pročelje bilo je u vrlo lošem stanju. Uhvatio sam se posla i malo-pomalo stvari dovodio u red. Doveo sam i grafitera koji je lijepo uredio stražnje pročelje, sanirali smo gotovo svu štetu koju smo mogli. Bilo mi je drago kada je sve bilo gotovo, jer sam znao da smo time uljepšali život za šezdesetak ljudi koji žive u toj zgradi. Zahvalnost je najveća nagrada, a ni tu me novac nije zanimao, sve sam napravio potpuno besplatno - otkriva.
Posao lagano privodi kraju, ni sam više ne zna koliko je objekata snimao, ali vjeruje da je pri kraju. Kada je sve krenulo, morao je čak imati i svojevrsnu listu čekanja, jer fizički nije bilo moguće u jednom danu obići i kvalitetno snimiti sve lokacije, odgovoriti na svaki poziv... Proteklih dana poziva je sve manje. Sada slijedi mukotrpan posao obnove razrušenog grada, sanacije ulica, raščišćavanje prometnica. Stručnjaci procjenjuju da će to biti dugotrajan zadatak, neki kažu i da bi sve moglo trajati i do sedam godina. No, ne treba sumnjati da će ljudi poput Viktora, bude li to potrebno, odmah priskočiti u pomoć i volonterski raditi na popravku svoga grada. Zato im svima koji se angažiraju za dobrobit drugih - hvala.