U predizbornom Pressingu na N1 kod Ilije Jandrića na Dan antifašističke borbe sučelili su se Rada Borić iz Zeleno-lijeve koalicije - Nove ljevice i Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta - Bloka za Hrvatsku.
Borić: Bojim se da se ne obilježava primjereno, mislim da se nažalost ne percipira kao ostali državni praznici, vidi se to po prisutnosti vlasti, izaslanika, pitanje je živimo li danas antifašizam, kako nam se mogu događati stvari kao danas 75 godina nakon pobjede nad fašizmom. Trebali bismo uvesti građanski odgoj u škole, trebali bismo pokazati da antifašizam znači suverenizam, ne žice na granicama, da pokazuješ brigu za lokalizaciju, zelenu ekologiju. Treba sve pojmove isprazniti i napuniti drugim značenjima.
Gospodine Hasanbegoviću, vi ste predlagali ukidanje ovog praznika, zbog čega?
Hasanbegović: Riječ je o reliktu jugoslavenskog komunizma, izmišljenom nadnevku, niti jedan nadnevak poput 22. lipnja 1941. ne ukazuje na supstancijalnu boljševičku pozadinu partizanskog pokreta. Rekao sam da po definiciji komunističke partije Jugoslavije do trenutka prekida savezništva Staljina i Hitlera službena definicija je bila suprotna onome što se kasnije u agitpropu govorilo. To što je Tuđman želio taj datum je irelevantno za pravu prirodu tog datuma. Suvremena Hrvatska je opterećena jednom vrstom unutarpartijske polemike. 22.6.1941. nije utemeljen nikakav prvi partizanski odred. Iz izjava samih sudionika jasno je da nije bilo nikakvog partizanskog pokreta, kada mi netko dokaže da je na taj datum u sisačkim šumama utemeljen prvi partizanski odred, javno ću se odreći diplome, magisterija i doktorata.
Borić: Nismo tu da držimo povijesni sat, niste baš doktorirali na toj temi, izjavama da je antifašizam floskula, vi ste protiv Ustava. Ako je izabran kao državni blagdan, u Ustavu stoji ZAVNOH, ako to želite maknuti to je vaša osobna agenda, vječni fašizam je do kada ćemo prekrajati povijest.
Hasanbegović: Kada sam rekao da je antifašizam floskula, to je bila dosjetka u jednoj emisiji, rekao sam da je način na koji se danas poseže za tim pojmom taj pojam pretvorilo u vrstu floskule, u Ustavu se antifašizam nigdje ne spominje, ZAVNOH se spominje u drugom kontekstu. U preambuli Ustava se u kontekstu tisućljetne hrvatske nacionalne samobitnosti nabraja od ranosrednjovjekovnih kneževina, spominje se i Banovina Hrvatska. Odluke ZAVNOH-a donesene su nasuprot NDH što je konstatiranje notorne činjenice. Mislim da je ta preambula od prvog trena bila potpuno nepotrebna. Kada bi se ta vrsta kvaziargumentacije o antifašizmu izvodila, mogli bi reći da je vrijednost moderne države i monarhizam. Antifašizam je višeznačan pojam, on po sebi nema nosivo značenje. Kada kažete da ste antifašist, ja o vama i dalje ne znam ništa. Antifašisti su bili i Churchill i Pol Pot i Tito, riječ je o međusobno nespojivim fenomenima. U 21. stoljeću Pol Pot je jedan od važnih aktera antifašističke scene, nadahnut kao mladi titoist na radnoj akciji. U kontekstu 21. stoljeća, fašizam je konkretan povijesni fenomen.
Ima li danas fašizma?
Borić: Voljela bih da je dovršen, no kada imamo posezanje prema ženskom tijelu, kako tretiramo manjine, LGBT zajednicu, sve je to nova vrsta fašizma. Mladi su otišli iz Hrvatske jer se ove rasprave vode 75 godina. Govorite o ženama, one nisu manjina, a netko drugi bi upravljao njihovim tijelima, za mene je to fašizam
Hasanbegović: Ako je to fašizam, gospođa Borić će se složiti da je u Titovoj Jugoslaviji homoseksualna orijentacija bila kazneno djelo, abortus je bio strogo zabranjen u prvim desetljećima, po tome je Tito bio fašist. Kada govorimo o zidovima i žicama, podsjetio bih da se Berlinski zid službeno zvao antifašistički zid.
Borić: Vraćate se predaleko, vi biste napravili zid sutra, ja ne bih. Mlade danas zanima mogu li ostati ovdje.
Gospodine Hasanbegović, rekli ste da bi u Hrvatskoj bilo bolje da nije imala pokret otpora?
Hasanbegović: Bolje bi bilo da nije bilo rata, u tom smislu sam rekao, da su posljedice iracionalnih događaja začetim samoubilačkim pučem u Beogradu pokrenule lanac događaja, strašne zločine, posljedicu su imale uspostavu boljševičke komunističke diktature. Kada raspravljam o povijesnim temama, nastupam kao povjesničar. Njemački narod nije imao pokret otpora, za razliku od pokreta ovdje, imamo paradoksalnu činjenicu da je Njemačka bila zemlja blagostanja 60-ih kao okupirana i poražena zemlja, u kojoj su pobjednici rata iz bivše Jugoslavije odlazili trbuhom za kruhom. Zašto se iz pobjedničke komunističke Jugoslavije bježalo u Njemačku?
Borić: Vi biste do 1943. rado ovdje imali NDH, rasne zakone, Jasenovac.
Na kojoj strani biste bili 1945.?
Hasanbegović: Kada naši Štemovci, koji provode obrazovnu reformu, izume vremenski stoj, možda ću moći na to odgovoriti. Sva društva koja baštine traumatična iskustva rata, mogu ih razriješiti samo tako da se pronađe minimalni nacionalni konsenzus u kojem se cijela nacija prepoznaje. Nema ga, nikada ga neće biti. Državni blagdani u svakoj zemlji su neka vrsta simbola nacionalnog jedinstva, da nemamo ovaj današnji lažni nadnevak, ne bismo o ovome raspravljali. Ja bih bio na jami Jazovki, gospođa Borić u Brezovici, komemorirali bismo žrtve i ne bismo opterećivali javni život sa stvarima o kojima se nikada neće postići suglasje.
Borić: Vi to koristite u političke svrhe. Što vam je sljedeće na agendi?
Hasanbegović: Nema rasprava o ustašama i partizanima, raspravljamo o propalom jugoslavenskom komunističkom nasljeđu koji se putem ovih nadnevaka želi postaviti u temelje države. Dolaskom Kukuriku koalicije počele su rasprave, pokušaja kriminaliziranja zakonitih simbola. Obilježavanje Bleiburga nije državni praznik, Sabor je pokrovitelj.
Odnos prema NDH i ustaškim zločinima?
Borić: Hasanbegović ovako ne bi mogao raspravljati u Austriji. Ako netko danas kaže nećemo razgovarati o ustašama i partizanima, trebamo pitati o kojem dijelu para nećemo pričati. Pogledajte na što nam grafiti liče.
Osuđujete li genocid nad Židovima, Romima, Srbima koji su počinile ustaše u NDH?
Hasanbegović: To su tri različite skupine, Židovi u NDH su bili izvrgnuti unutar šireg plana, Romi koji su posebna vrsta žrtava bili, pitanje kvalifikacije zločina, posljedice Drugog svjetskog rata širem Europe. posebno u NDH, Židovska zajednica je svedena na ostatke ostataka. Broj Srba zahvaćenih ratnim sukobom na području NDH nije bio da su svedeni na ostatke ostataka.
Poratni komunistički zločini nisu genocid nad Hrvatima?
Hasanbegović: Ne. Postoji definicija genocida u međunarodnom kaznenom pravu.
Borić: Sve žrtve zaslužuju pijetet, pitanje je konteksta, što se dogodilo kada 9.5 znamo da je fašizam pao u Europi, što se dogodilo u nekom intervalu, a što nema opravdanja, Tragično je da su neki uspjeli prerušeni pobjeći ostaviti ženu i djecu. Jako mi je žao da sam o Bleiburgu čula tek osamdesetih jer se o tome nije govorilo. Ta vremena su prošla, no ne na način da se klatno zaljulja na drugu stranu.