Rijetko kad su u HDZ-u i SDP-u imali ovakvu šansu, zajedno, pomoći normaliziranju Hrvatske. Prema najavi ministra uprave Ivana Malenice, glavne izmjene Zakona o referendumu odnose se na produljenje roka za prikupljanje potpisa za referendum s 15 na 30 dana (potrebni su potpisi deset posto birača), na to da Državno izborno povjerenstvo (DIP) provjerava je li pitanje jasno, sugestivno ili obmanjujuće, da se uvodi jedinstveni obrazac za prikupljanje potpisa dostupan na stranicama DIP-a. Iz vladajuće stranke najavljuju, ako se rasprava pokaže konstruktivnom, da će HDZ razgovarati s oporbom o postizanju konsenzusa o promjeni Ustava, a SDP i lijevo-zeleni uzvraćaju da pristaju bude li to uključivalo zabranu referendumskog odlučivanja o ljudskim pravima.
Realno gledano, nema ozbiljne prepreke konsenzusu HDZ-a i SDP-a. Prije nekoliko godina iz SDP-a su predlagali promjenu kojom bi se propisao broj od 200 tisuća prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma kako bi omogućili da se referendum može češće, bolje i efikasnije raspisati. A po uzoru na Sloveniju, referendum se ne bi mogao raspisivati o smanjivanju temeljnih sloboda i prava građana, o poreznom sustavu i proračunu, o izvršavanju obveza iz međunarodnih ugovora, o pitanju obrane i nacionalne sigurnosti te o pitanjima koja se odnose na izbore i imenovanja iz nadležnosti Sabora. Ovo što sad najavljuje ministar Malenica vrlo je slično u svojoj biti. Međutim, u svemu postoji nešto puno važnije.
Nacionalni je interes spriječiti da referendumi ugrožavaju demokraciju. Godinama se u Hrvatskoj referendumi mistificiraju kao tobožnji iskonski "glas naroda", pa se, svako malo, navodi Švicarska kao nekakav demokratski uzor. Međutim, čudno je kako onda u ostatku demokratske Europe ne hrle u referendume kao guske u maglu. Nego je pravilo, koliko država - toliko referendumskih običaja. Tako će Švicarci na referendumu odlučivati o inicijativi minimalne nadnice od 22 franka po satu, o tome hoće li se za švicarsku vojsku kupiti novi borbeni zrakoplovi ili treba li pedofilima zabraniti svaki rad s djecom te o promjenama temeljne zdravstvene skrbi.
Na drugoj strani nalazi se Njemačka u kojoj su prepreke za referendum veoma visoke, a čak i kad se održi, volja građana ne mora biti obvezujuća. Referendum u Njemačkoj može raspisati samo vlada ili parlament, i to samo ako je to povezano s dvije teme: ako se radi o promjeni granica ili ako se bitno mijenja Ustav.
A u Velikoj Britaniji održan je samo jedan referendum, pa su napustili EU, što je najgluplja odluka u britanskoj povijesti. I u Hrvatskoj se ne tako davno moglo vidjeti kakvu opasnost po demokraciju može izazvati "volja naroda". Desno-klerikalni ekstremisti su 2013. uspjeli progurati referendum o braku, a danas bi ekipa željela progurati referendum kojim bi se zabranio pobačaj. Iako je predsjednik Ustavnog suda Šeparović nekoliko puta upozorio kako bi zabrana abortusa bila protuustavna, klerikalna scena ne želi odustati, a pritom ima potporu Katoličke crkve.
Konačni cilj te bulumente jest pretvaranje Hrvatske u drugu Poljsku, u kojoj bi i sudovi i svakodnevica bili pod prismotrom katoličkih čuvara revolucije. Zato treba djelovati preventivno, što u referendumskoj priči podrazumijeva stvaranje konsenzusa između mainstream političkih stranaka. Odgovornost je na Plenkoviću i Grbinu.