“Ojla, ljepotice moje, kamo ćete. Ajmo ovamo, kamo mi idete. Ajde, ljepotice moje, ajde. Nemojte me ljutiti, brzo se vratite…” Ženski glas doziva negdje na polju. I da ispred sebe ne vidim stado koza, pomislila bih da se na toj sporednoj cesti na relaciji Labin - Kršan nešto čudno događa. Nema tu zapravo ničega neobičnog. Čobanica poziva svoje koze na okup, da joj se po paši ne bi raštrkale, otišle svaka na svoju stranu. Gledamo iz daljine kako joj u tome pomažu i vjerni psi. Pošalje ih da joj okupe koze i oni to u tren naprave. Kako li su zapravo te životinje pametne i poslušne. Uvijek me iznova iznenade, začude.
Čobanici Heli Liverić to nije više ni čudno ni neuobičajeno. To je sastavni dio njezina dana koji počinje ljeti u četiri ujutro, a završava, u najbolju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....