Hrvatski helsinški odbor u priopćenju koje potpisuje predsjednik Ivan Zvonimir Čičak, oglasio se o prošlotjednoj pucnjavi na Markovom trgu prikom koje je 22-godišnji počinitelj Danijel Bezuk 'kostolomcem' pucao na policijske službenike i zgradu Vlade, ali i o prepucavanju aktera na političkoj sceni nakon ovog događaja. Priopćenje HHO-a prenosimo u cijelosti.
- Pucnji na Banske dvore, zgradu Vlade Republike Hrvatske, zaokupljaju svekoliku hrvatsku javnost. Svaki pucanj na bilo što ili koga, osim u nužnom djelovanju, čin je protivan elementarnim ljudskim pravima, sigurnosti za sve i svakoga, čin koji ruši temelje vladavine prava te je za apsolutnu osudu.
Pucnji na zgradu Vlade, pri kojima je ranjen policajac, za posljedicu su mogli imati i smrt više osoba. To su pucnji u krhku post-tranzicijsku demokraciju, pogotovo u državi koja tek gradi i uspostavlja demokratsku kulturu i njene institucije.
Tek će trebati otkriti je li riječ o frustriranom pojedincu koji je odabrao najgori način iskazivanja svoga protesta ili tek pokušaj medijskog eksponiranja. Konačno, istraga treba utvrditi je li riječ o nečem drugom - dubljem i težem a nitko nema pravo donositi zaključke i presude prije toga.
Hrvatski helsinški odbor (HHO) smatra neprihvatljivim da predsjednik Vlade, kao jedna od nekoliko najutjecajnijih osoba u državi, samovoljno donosi zaključke da je to čin govora mržnje i da je to atentat na njega, te da je posrijedi teroristički čin, ističući pritom da je on “svjesniji od ikog drugog o čemu je riječ”.
Uostalom, kao što je neprihvatljivo i da se predsjednik države Zoran Milanović odnosi prema premijeru kao da su klinci u vrtiću, upućujući ga “mami”. Predsjednik Republike nema pravo svojim izjavama narušavati dignitet institucija koje građani s ozbiljnošću biraju.
Premijerova izjava u ovom slučaju pogotovo je neprihvatljiva u kontekstu njegove reakcije prilikom slučaja Janaf, kada je tvrdio kako on ništa nije znao, a sada unaprijed zna i tko je kriv i o čemu je riječ. Upravo je tim riječima predsjednik Vlade verbalno prešao granicu koja demokratskog političara razlikuje od nedemokratskog - političara koji “sve zna” i koji je “najsvjesniji”.
Čak i ako predsjednik Vlade Andrej Plenković nema nedemokratskih namjera, krajnje je neukusno da potpredsjednika Sabora Miroslava Škoru naziva “gospodin klaun”, a apsolutno neprihvatljivo da poručuje svojim neistomišljenicima da “nikada neće doći na vlast”, prejudicirajući time rezultate niza sljedećih izbora koji bi trebali biti demokratski.
Još je opasnije najavljivanje procesuiranja saborskih zastupnika (potpredsjednik Vlade, Medved), kao što je svaka prijetnja represijom protiv drukčijeg načina mišljenja, zapravo povratak na verbalni delikt iz komunističkih vremena.
Ovaj nemio događaj samo je vrh sante leda dubinske krize koja potresa hrvatsko društvo. Kriza, i krizna vremena uopće, traže “skupljanje glava” odgovornih za stanje u društvu, a pogotovo političara, i ozbiljno promišljanje o korijenima i uzrocima. U suprotnom, takvo stanje pogoduje gubitku vjere u prosperitet pojedinca, društva i države u cjelini.
Bilo koji događaj ovakvog tipa ne bi smio biti “okidač” za neprilično, uvrjedljivo i jalovo “pljuvanje” narodnih izabranika jednih na druge. Narod nije zastupnike birao da bi se oni međusobno natjecali u sitnointeresnom iživljavanju, nego da bi svojim djelovanjem, argumentiranim kritikama i prijedlozima zajednički radili na prosperitetu društva i otklanjanju postojećih tenzija i problema.
HHO poziva sve javne djelatnike na hrvatskoj političkoj sceni da svojim ponašanjem vode računa o tome pridonose li doista objektivnom sagledavanju stanja u društvu ili pak skreću pozornost sa biti problema, na marginalije. Takvom estradizacijom društvenih prijepora stvara se svojevrsni politički i misaoni kaos u kojem prednjače predsjednik Vlade i predsjednik Republike.
Sa pijedestala izabranih čelnika, pa pritom i čuvara svega demokratskog, oni svojim pubertetskim ponašanjem unižavaju i svoj državnički autoritet, dok istovremeno “miševi iz raznih podruma” harače Hrvatskom kako im se svidi, a društvo, njegove institucije i sustav, pokazuju svu svoju nemoć.
Hrvatska i Hrvati, kao i ostali građani Republike Hrvatske, ne postoje niti od 2016. niti od 1990. godine, i za njihovo suvereno pravo na izbor i odlučivanje, nijedna osoba nije presudna niti nezamjenjiva ukoliko izlazi iz usvojenih demokratskih standarda.
Svaki izabrani predstavnik društva trebao bi biti svjestan kako je on “sluga društva” i kako mu je dana ograničena i privremena moć (osim sudaca koji su izabrani doživotno da bi provodili pravo i dijelili pravdu).
HHO stoga još jednom poziva izabrane predstavnike naroda i državne dužnosnike da trezveno, bez ljutnje i sitnopolitičkih interesa, svojim ponašanjem doprinose demokratski utemeljenom sagledavanju društvenih i političkih dogođanja (uključujući i ovako dramatične poput pucnjave na zgradu Vlade), te djeluju na ostvarivanju boljeg društvenog okruženja u kojem ne postoje oni koji su “svjesniji od ikoga drugoga” - navodi se u priopćenju Hrvatskog helsinškog odbora.