“... Afera skrivena od javnosti, u kojoj je Ivo Josipović bio pregovarač sa SDB-om (Služba državne bezbednosti) Srbije da se puste na slobodu u Hrvatsku tri presuđena hrvatska špijuna.
Dogovor o tome bio je kod predsjednika Stjepana Mesića na Pantovčaku... Na pregovore u Mađarsku i u Beograd išao je Ivo Josipović. Dogovoren je novčani iznos za puštanje na slobodu, koji je preko 1. mil. eura. Zatvorenici su pušteni, a novac nije završio kod onog kome je bio namijenjen.” Ovo je karakterističan izvadak iz “dossiera” o predsjedniku Ivi Josipoviću. Radi se o dokumentu što ga je, prema predsjednikovoj interpretaciji, sastavilo “obavještajno podzemlje”.
Josipović je, navodno, taj dokument, koji se sastoji od dvanaest stranica podijeljenih u tri dijela, dobio poštom na kućnu adresu.
Slični su dokumenti sastavljeni i o Nadanu Vidoševiću, Andriji Hebrangu i Draganu Primorcu. Koliko je zasad poznato, ne postoji takav “dossier” o Milanu Bandiću.
Cilj dokumenata koji su počeli cirkulirati Zagrebom prije nekoliko mjeseci bio je kompromitiranje pojedinih predsjedničkih kandidata, s tim da su se na udaru našli osobito Ivo Josipović i, nešto manje, Nadan Vidošević (“dossier” Vidošević sadrži 11 stranica, ali je napisan neusporedivo benignijim tonom od “dossiera” Josipović).
Neprovjerljive informacije
“Dokumenti” o Hebrangu i Primorcu zapravo su posve nevažni, i vrlo kratki (tri stranice).
Evo kako je “obavještajno podzemlje” pokušalo kompromitirati Ivu Jospovića u vrijeme dok je sadašnji predsjednik postajao glavni favorit u predsjedničkoj utrci.
Jospovićev se “dossier” sastoji od tri dijela.
U sva se tri dijela sadašnjeg predsjednika nastoji diskreditirati posve neprovjerljivim tvrdnjama o njegovu privatnom životu.
Činjenica je da je krajem devedesetih obavještajna zajednica na sličnoj, posve privatnoj razini, pokušavala uništiti javni ugled prvo Ive Sanadera, a zatim i Stjepana Mesića.
Rukopis kleveta protiv Josipovića jednak je rukopisu kleveta koje su ondašnji časnici SIS-a (u međuvremenu rasformirane vojne kontraobavještajne službe) objavljivali protiv Sanadera i Mesića, kao i nekih drugih, onda nepodesnih političara: Ti su se “dokumenti” tiskali po novinama tipa davno ugaslog Imperijala, ali i u državnom Vjesniku.
Meni je, osobno, uoči predsjedničkih izbora 2000. godine jedan časnik SIS-a donio sličan “dossier” o Stjepanu Mesiću, koji je bio izrazito klevetnički intoniran i posve neprovjerljiv pa smo ga, naravno, odmah odbacili. Kasnije ga je, nažalost, bez ikakvih verifikacija objavio jedan drugi dnevni list, što međutim nije odmoglo Mesićevoj predsjedničkoj kampanji.
Prošlost i privatni život
Osim o Josipovićevu sadašnjem privatnom životu, predsjednikov se “dossier” bavi njegovim roditeljima, pri čemu se, primjerice, tvrdi da je glas njegova oca Ante odlučio o smjeni Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala, što je nevjerojatna budalaština, budući da je o smjeni Savke i Tripala mogao odlučiti jedino Josip Broz Tito.
Detaljno su nabrojane i Josipovićeve nekretnine u Zagrebu, s time da se priznaje kako je neke od vrednijih nekretnina naslijedila njegova supruga. Sastavljači “dossiera” velik su trud posvetili analizi Josipovićevih suradnika, te njihovim vezama u medijima, pri čemu su počinili neobično puno grešaka, čak i za hrvatske otpuštene špijune.
Glavna je teza “dossiera” Josipović, kada je riječ o medijima, da je kandidat SDP-a uoči izbora nekorektnim dogovorima “kupio” pozitivno medijsko praćenje i veliki medijski prostor. “Dossier” Josipović sastavljen je po uobičajenom načelu starih hrvatskih obavještajnih službi, čiji ražalovani pripadnici nikako ne žele izaći iz političkog života. Radi se, dakle, o redu činjenica, i o redu i pol do dva reda izmišljotina ili poluistina. Karakterističan je primjer citat s kojim počinje ovaj tekst. Dakle, istina je da je Ivo Josipović, o čemu on, osobno, ne voli govoriti, sudjelovao u oslobađanju velikog broja hrvatskih vojnih zarobljenika iz srpskih logora.
Tko su autori
Ta je činjenica pretvorena u informaciju o tri špijuna, za koje je navodno isplaćeno milijun eura, koji su, eto, nekamo nestali. Cijeli se “dossier” Josipović, bilo da je riječ o predsjednikovu privatnom životu, o njegovim poslovnim vezama, ili o njegovim suradnicima u kampanji, temelji na sličnim konstrukcijama, koje su podjednako neuvjerljive i nedokazive.
“Dossieri” pojedinih predsjedničkih kandidata, s obavještajnim rukopisom iz devedesetih, sastavljeni su isključivo zato da bi se Ivu Josipovića pokušalo izbaciti iz predsjedničke utrke (Vidošević, Hebrang i Primorac ovdje su samo kolateralne žrtve).
Srećom, u današnje vrijeme ni jedan medij nije želio objaviti takve podvale: prije desetak godina bilo bi sasvim drukčije.
Zadatak je hrvatske policije da utvrdi tko su autori “dossiera” i, još važnije, tko je njihov naručitelj.
IVO JOSIPOVIĆ: Nisam dopustio taj nasrtaj na svoju obiteljU tim dosjeima koji su se pojavili još u kampanji bila je gomila laži i izmišljotina plasiranih da bi se ucjenjivalo predsjedničke kandidate. Predsjednik je još tada odlučio da neće dopustiti takva poigravanja, manipulacije i nasrtaje na obitelj. Zbog toga je i zatražio da se te informacije, plasirane iz paraobavještajnog podzemlja, istraže u skladu s ustavnim zakonom i da se izvrši nadzor, poručili su iz Ureda predsjednika. |
DRAGAN PRIMORAC: Nisam reagirao na dosje jer se radilo o lažimaNisam vidio dosjee, ali sam čuo o njima. Imam puno povjerenje u SOA-u, no dobio sam informacije da su to radili ljudi iz paraobavještajnog podzemlja. Ali čak ni oni nisu o meni našli nikakvu aferu, pa su u tom dosjeu analizirali moj karakter, što je smiješno. Nisam imao potrebu ni privilegiju od predsjednika tražiti pomoć. Nisam reagirao jer se radilo o lažima. Stoga sam odlučio ignorirati ljude koji su u vlastitom očaju željeli diskreditirati druge. Sve je to sramotno. |
ANDRIJA HEBRANG: Taj nepismeni tekst u moj je stožer stigao dostavomVidio sam dosje koji je napisan o meni jer je dva ili tri tjedna prije prvog kruga izbora na moje ime u izborni stožer stigla smeđa kuverta u kojoj je bilo 50-ak stranica teksta. Zanimljivo je što kuverta nije stigla poštom, nego je dostavljena. U mom dosjeu je pisalo da imam tri stana, što je netočno jer imam samo jedan. Nisam pravio problem zbog toga niti sam tražio intervencije jer nisam ni imao dostupnost predsjedniku. Ne znam je li mi to naštetilo u kampanji jer ne znam do koliko je ljudi došao taj dosje. Zanimljivo je i da je tekst bio prilično nepismen, no nisam siguran je li to bilo namjerno da bi se zameo pravi trag. |
NADAN VIDOŠEVIĆ: Čuli smo da postoje, ali ih nismo vidjeliNismo vidjeli te sporne dosjee pa ih ne možemo ni komentirati. Zaista ništa ne znamo o tim dokumentima. Još za vrijeme kampanje čuli smo da postoje, ali nikada nisu došli do nas, rekla je Martina Sokač iz ureda bivšeg predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića koji se još oporavlja od ozljede koju je zadobio pri padu s konja. |
(Rozita Vuković)