Hoćemo li dobiti turističke kartice i piti jeftiniju kavu od stranaca?

Kad biste osamdesetih godina ušli u bilo koji jugoslavenski hotel od Ljubljane do Ohrida, s unutrašnje bi se strane vrata - kako to već obično biva - vidio cjenik noćenja. Taj cjenik noćenja nije, međutim, bio jednostavan poput današnjih. On se sastojao od dva stupca. U jednom je bila cijena noćenja za strance, a u drugom za domaće državljane. Domaći su građani, naime, hotel plaćali osjetno jeftinije.

Iz perspektive današnjeg društva, ekonomije i ideologije, zamisao da istu uslugu različiti ljudi plaćaju različito zvuči kao neumna ekonomska frivolnost. No, čak ni unutar logike kasnog socijalizma ove duple tarife nisu bile posve samorazumljive. Premda se kod mlađih generacija danas razvio mit o Jugoslaviji kao o zemlji dembeliji, čak ni u to doba nije bilo uobičajeno da boga...