Premda se odstranjivanje zdravih dojki zbog velikog rizika za zloćudnu bolest može činiti drastičnim korakom, američki podaci govore suprotno. U desetak godina broj žena koje se odlučuju za taj ekstremni zahvat povećan je deset puta, a trećina žena koje imaju rak na jednoj dojci traže da im se ukloni i druga istodobno ili za koji mjesec odnosno godinu. Godišnje se u Hrvatskoj u tri klinike, KBC-u Zagreb, KB-u Dubrava i Institutu za tumore, napravi oko 70 do 80 preventivnih mastektomija s rekonstrukcijom dojki, kao što je to bilo i u slučaju Angeline Jolie.
Ne žele živjeti u strahu
Prema riječima prof. dr. Davora Mijatovića, pročelnika Zavoda za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju KBC-a Zagreb, godišnje se dvadesetak žena odluči ukloniti obje dojke premda još nemaju dijagnozu raka, ali pripadaju rizičnoj skupni jer su im majke, tete ili bake imale tu zloćudnu bolest.
'MOJA DJECA SE NE MORAJU BOJATI DA ĆU UMRIJETI OD RAKA' Angelina Jolie u potresnom pismu
- ‘Neću živjeti u strahu’‚ rečenica je koju najčešće čujem od tih žena - kaže Mijatović. Dodaje kako se u KBC-u godišnje napravi oko 900 operacija na dojci, od čega je 650 do 700 zbog karcinoma. Od toga broja 30 žena traži da joj se ukloni i druga, zdrava dojka, a 20-ak je onih koje to čine iz preventivnih razloga s obje dojke.
Prof. dr. Zdenko Stanec, pročelnik Zavoda za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju u KB-u Dubrava, kaže da se u toj klinici godišnje operira oko tristotinjak žena, a 10 posto ili njih tridesetak odstranjuje dojke iz preventivnih razloga.
Naglašava da su najčešći nadomjestak silikonski implantati.
Međutim, Mijatović naglašava da se prije svake preventivne mastektomije sastaje “tim za dojku” u kojem su onkolog, radiolog, citolog i kirurg, kako bi se razmotrili razlozi zbog kojih bi se eventualno ipak trebale odstraniti obje dojke.
Razne vrste implantata
- U svakom slučaju, jasno je da se na tako velik i težak zahvat liječnici ne odlučuju samo zato što je žena procijenila da joj je rizik za bolest velik već na temelju vrlo stručnih procjena - kaže Mijatović.
'ODSTRANILI SU MI OBJE DOJKE, IMALA SAM 87 POSTO ŠANSE DA DOBIJEM RAK' Šokantno priznanje Angeline Jolie
Objašnjava da je kod Angeline Jolie, osim što su joj odstranjene obje dojke, uzeta i “baza” bradavice u kojoj se sakupljene sve mliječne žlijezde kako bi se analiziraa na moguće zloćudne stanice. U slučaju da je sve u redu, bradavica ostaje, a ako postoji rizik, onda se i ona odstranjuje. Prvih devet tjedana Angelina je imala privremeni implantat od silikonske vrećice, tzv. ekspander koji se punio vodom kako bi koža ostala elastična.
Tek 27. travnja napravljen je i konačni zahvat, vjerojatno tzv. skin nipple starring kojim se ugrađuje trajni implantat, i to ispod prsnog mišića. Prof. dr. Mijatović upozorava da se najvjerojatnije i ovaj Angelinin trajni implantat sastoji od silikonske vrećice u kojoj je voda, jer se u SAD-u već nekoliko godina ne ugrađuju silikonski implantati kao što se to radi u Europi. Uz ovu opciju kod rekonstrukcije dojki moguće je koristiti i ženin leđni mišić te masno tkivo s trbuha.
Baš kao što je to učinila Anglina Jolie, i žene u Hrvatskoj mogu na Institutu “Ruđer Bošković” obaviti genetičko testiranje kako bi se utvrdilo nose li mutaciju na genima BRCA1 i BRCA2, poglavito ako su u obitelji imale majku, baku, tetu s rakom dojke u više od jedne generacije, ako su oboljele bile mlađe od 50 godina ili su imale rak jajnika prije 40. godine. Cijena testa u Hrvatskoj je oko 8800 kuna, a u SAD-u 3100 dolara. Premda su hrvatski kapaciteti oko stotinjak testova, godišnje ih se obavi tek desetak, a razlog je očito cijena, odnosno činjenica da testiranje ne plaća HZZO.
Upitnik i pristanak
Naime, geni se nasljeđuju se od majke i oca. U slučaju da mutiraju, potomci mogu naslijediti mutaciju od roditelja. To drugim riječima znači da mogu, ali i ne moraju uzrokovati zloćudnu bolest poput raka dojke ili jajnika. U slučaju da su i majka i otac nositelji mutacije, dijete ima 50 posto šansi da će je naslijediti, objašnjavaju stručnjaci. No, to ne znači da će zbog naslijeđenog mutiranog gena neka osoba i oboljeti, ali činjenica je da je opasnost za nju veća - kaže dr. Sonja Levanat s Instituta “Ruđer Bošković”.
Međutim, osoba koja namjerava ići na genetičko testiranje mora obaviti savjetovanje odnosno razgovor s liječnicima onkolozima. Uz popunjavanje upitnika nužan je i pismeni pristanak osobe koja ide na testiranje.
Sam postupak je relativno jednostavan jer jedino što stručnjaci trebaju jest krv. Potom se složenim postupkom analizira dio molekule DNK koja se nalazi u jezgri stanica. Analiza se radi iz leukocita koji se izdvoje iz krvi, a iz njih mali dio DNK vezan uz BRCA1 i BRCA2 gene.
Njihova analiza pokazat će ima li patogenih mutacija na njima, odnosno mogućnost naslijeđa raka dojke i jajnika. U slučaju kad mutacija postoji, žena ima rizik za rak dojke od 87 posto, a za rak jajnika oko 50 posto.
Žene koje su već imale rak na jednoj dojci i imaju promijenjeni BRCA 1 i 2 gen imaju 64 posto rizika za rak na drugoj dojci u sljedećih 10 godina, a za rak jajnika 16 posto.
Naime, kaže dr. Levanat, od 8000 raznih promjena na genima njih 3000 su patogeni.
Splićanka (38): 'Preventivno ću odstraniti i drugu dojku'
Splićanka Tamara ima samo 38 godina, a već petu godinu “progoni” je rak dojke. Prvo su liječnici odlučili da će joj odstraniti “dobroćudni tumor”. Kada se pokazalo da je nalaz lažno negativan, slijedila je nova, tzv. poštedna operacija jer je imala tek 33 godine. No, stvari su krenule po zlu nakon zračenja i konačno je došla, kako kaže, u prave ruke na zagrebačkom Rebru, gdje su joj odstranili dojku i napravili rekonstrukciju.
No, godinu dana nakon toga razmišlja o novom zahvatu. Želi odstraniti i drugu, zasad zdravu dojku, kako bi preduhitrila bolest.
- Rizik da dobijem rak i na drugoj dojci neprestano mi visi nad glavom. Svaki put kad obavim kontrolni pregled i ne nađu ništa loše dobijem novu snagu. No, kako se približava novi pregled, strah raste. Nervozna sam. Ne znam što me čeka. Živjeti s neprestanom mišlju da se bolest može vratiti strašan je psihički pritisak koji sve teže podnosim. Zbog toga intenzivno razmišljam da uklonim i drugu dojku i da liječnici odmah naprave i rekonstrukciju kako bih se konačno smirila - kaže Tamara, uz napomenu da je ipak hrabrija od svog supruga.
- Znate kakvi su muškarci. Boji se moje nove operacije i pokušava me odgovoriti - kaže.
Žene s rakom dojke u Splitu su zakinute jer nemamo pravog plastičnog kirurga pa ne možemo očekivati isti tretman kao žene primjerice u Zagrebu - objašnjava Tamara.
- U drugoj operaciji liječnici su se odlučili za poštednu operaciju jednog kvadranta dojke, a i izvadili su mi limfne žlijezde, što se pokazalo da je bilo nepotrebno jer nisu bile zahvaćene zloćudnom bolešću. Najgore u toj priči je da vas nitko ništa ne pita i ne konzultira se s vama, a već ste ionako zbunjeni. Nakon tog prvog šoka bilo je dobro, ali estetski to i nije bilo bogzna što. No, onda mi je jedan mladi onkolog preporučio rekonstrukciju. Suprug nije bio oduševljen što ću ponovo na stol, ali dojmovi s te operacije zaista su odlični. Pacijenti na Rebru imaju tretman kao u bolničkom Sheratonu - kaže Tamara.
To ju je i ponukalo da razmišlja o preventivnoj mastektomiji. - Vjerojatno ću ubrzo krenuti put Zagreba i konačno riješiti i problem. Poznato je da je recidiv kod žena koje su imale rak dojke prije 35. godine velik. Uvjerena sam da ću tako smanjiti rizik - optimistično zaključuje Tamara. ( G. Jureško)