AKCENT

Hrana u našim dućanima: Povuci me radi sigurnosti! Javna je tajna što se događa ispred hladnjača u Italiji prije uvoza u RH

Naši uvoznici često kupuju robu niže kvalitete, nerijetko pred istekom roka trajanja, kada se prodaje ispod svake cijene
Ilustracija
 Profimedia
Naši uvoznici često kupuju robu niže kvalitete, nerijetko pred istekom roka trajanja, kada se prodaje ispod svake cijene

Povlačenja hrane su dokaz da sustav sigurnosti hrane i zaštite zdravlja potrošača funkcionira u praksi, poručili su iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane nakon što je u samo nekoliko dana iz dućana povučen rekordan broj proizvoda.

Ima u toj rečenici nadležnih dosta istine, ali zar pomalo cinično ne zvuči da se sustav sigurnosti hrane dokazuje na povlačenju, a ne na kontroli kako se to ne bi uopće ni dogodilo. E, pa mi te kontrole od ulaska u EU više nemamo za tzv. uvozne proizvode jer smo dio zajedničkog EU tržišta.

Sustav kontrole hrane u EU temelji se na povjerenju u proizvođača i sustav sljedivosti, čiji nadzor provode zemlje u kojima se hrana proizvodi. Dakle, kada se u dućanima godinama pronalazi poljska piletina sa salmonelom, naše službe dobiju obavijest od RASSF sustava žurnog uzbunjivanja, a Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu potom daje nalog za povlačenje proizvoda.

U tako posloženoj igri naše su službe nemoćne, jer ne mogu ići u kontrolu tvornice u Poljskoj iz koje stalno dolazi sporna piletina. Ali mogli bi otići u kontrolu uvoznika, poznate mesne industrije. Mogli bi, ali ne idu, jer kod njih, kako pojašnjavaju, mogu ići samo u kontrolu onoga što oni proizvode.

Praksa je takva da je ono malo preostalih proizvođača prepušteno rigoroznim i skupim kontrolama naših brojnih inspekcija, a za njihovu konkurenciju iz preostalih 26 zemalja EU to nije potrebno.

I sve bi to još funkcioniralo kada bi meso, voće i povrće bili barem podjednake kvalitete kakva je u zemljama proizvodnje. No, pogađate, naši uvoznici često kupuju robu niže kvalitete, nerijetko pred istekom roka trajanja, kada se prodaje ispod svake cijene.

Javna je tajna da se ispred hladnjača u Njemačkoj ili Italiji stvaraju redovi hrvatskih šlepera kada se čiste skladišta. Prvi su sretni jer bi za zabrinjavanje u kafilerijama trebali potrošiti više novca nego što su zaradili na prodaji svog škarta.

Ovi drugi, trgovački kamiondžije, bezbrižno će prijeći granicu jer zbog spomenutog sustava povjerenja imaju uredne papire i naše ih inspekcije, sve i da hoće, ne mogu kontrolirati.

U dućanima će takva roba svojim dampinškim cijenama rušiti cijenu domaćim proizvođačima, koji, sve i da mogu, ne mogu proizvesti kilogram svinjetine za jedan euro ili jabuku za 10 eurocenti.

Mnogi će reći da je to posljedica njihove nekonkurentnosti, slabog "nouhaua", ali i oni bi znali da su im desetljećima bili dostupni novci iz europskih fondova kao konkurenciji. Dok nama pomalo propadaju novci iz fondova i uvozimo europski škart, trgovci za sve imaju opravdanje po sistemu "koliko para, toliko muzike". Mnogi od njih za tu robu niže kvalitete imaju čak i veće cijene nego u istim lancima u zemljama s dvostruko većim BDP-om nego u nas.

Žalosno je da osiromašenim potrošačima (koji najviše u EU izdvajaju upravo za hranu) domaća hrana postaje sve nepristupačnija, pa čak i ako je upakirana pod kojekakve "domaće okuse i ukuse". Utješno je da barem mogu imati povjerenje u sigurnost hrane, jer naše su ih inspekcije dobro pročešljale. A ako se štogod i povuče, to je dokaz da inspekcije dobro rade svoj posao.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. srpanj 2025 04:00