ZAGREB - Iracionalni strah hrvatskih državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj, ali ovdje ne žive - pri čemu je mahom riječ o izbjeglim Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini - mogao bi dovesti do toga da ćemo nakon popisa dobiti iskrivljenu demografsku sliku.
Naime, prema neslužbenim saznanjima, značajan broj njih dolazi u Hrvatsku samo kako bi se popisali, što je, tvrde demografi i statističari, potpuno nepotrebno. Popisivanje im neće donijeti nikakve privilegije, niti će zbog činjenice da nisu popisani ostati bez bilo kojeg prava. Statističari posebno upozoravaju da popis stanovništva nema veze s popisom birača. Oni koji redovno glasuju, iako ne žive u Hrvatskoj, i dalje će moći glasati.
Brkaju popise
Čak štoviše, prema zakonskim odredbama, oni koji ne žive u Hrvatskoj ne smiju sudjelovati u popisu stanovništva. Cilj popisa je samo jedan: ustanoviti kako nam izgleda država 31. ožujka 2011. godine.
- Mnogima ne mogu objasniti što zapravo radimo jer brkaju popis birača i popis stanovništva. Neki dan sam jednom gospodinu iz Srbije objašnjavala da ne može biti popisan i u Srbiji i u Hrvatskoj. Kako ćemo takve ljude prepoznati? Oni mahom inzistiraju da se popišu u Popisnom centru. Kad im kažemo da će im popisivač doći doma na vrata, ne žele. Kad ih pitamo zašto, onda kažu da žive u Srbiji, a da s rodbinom kod koje su u Hrvatskoj prijavljeni, nisu u dobrim odnosima. Neki od njih dođu iz Srbije u Vukovar i traže da ih popišemo da žive u Lici.
Na popisnici stoji mjesto prisutnosti i mjesto odsutnosti. Ne možete im objasniti da im ne mogu upisati privremeno mjesto Vukovar, stalno mjesto Benkovac, a zapravo žive u Srbiji. To zna biti vrlo iscrpljujuće, ali srećom, zasad je bilo samo nekoliko takvih slučajeva - opisuje koordinatorica iz Vukovarsko-srijemske županije Marija Gojević.
Jedanaesti dan
I koordinator u Osječko-baranjskoj županiji Željko Jelovečki kaže da do sada, a u tijeku je jedanaesti dan popisa, na terenu nije bilo nekih neobičnih pojava.
- Bilo je samo nekoliko slučajeva u kojima su ljudi inzistirali da se popišu u Popisnom centru. No, vidjet ćemo hoće li za koji dan, kad se budu dijelile mirovine, biti i masovnijih dolazaka hrvatskih državljana koji ovdje ne žive, a žele se popisati - kaže Jelovečki.
Prema trenutačnoj svjetskoj metodologiji, ovogodišnji cenzus obuhvaća rezidencijalno stanovništvo, dakle samo ljude koji žive u Hrvatskoj. To isključuje sve one koji imaju hrvatske dokumente, a žive u nekoj drugoj zemlji, i uključuje strance koji trenutačno žive u Hrvatskoj.
Psihološki moment
Hoće li ovogodišnji popis napokon iznjedriti točne demografske podatke, demograf i profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Jakov Gelo ne može komentirati jer, kaže, nije na terenu, ali otkriva da iz kuloara dobiva dvije vrste informacija.
- Jedna je da mnogi naši umirovljenici upisuju svoju djecu koja žive vani. Druga je da Hrvati iz BiH i izbjegli Srbi dolaze jer žele biti popisani. Zašto? Ima tu i psihološkog momenta. Oni koji se ne popišu, misle da će im se dogoditi nešto negativno, a oni koji se popišu misle da će im se dogoditi nešto pozitivno. A ništa od toga neće se dogoditi - poentira profesor Gelo.
Taj trend donijet će nam svega nekoliko promila odstupanja u ukupnoj brojci.
- Ali, značajna razlika osjetit će se u lokalnoj zajednici, u prostorima uz granicu s BiH, ili u Baranji, jer udio nacionalnih skupina određuje lokalnu politiku - kaže Gelo.
Važan za manjine
Ivan Rimac, politolog s Instituta “Ivo Pilar”, kaže da popis ima i političkih implikacija, ali ne pri krojenju izbornih jedinica. - Važan je za manjine i vjerske zajednice, o čijoj zastupljenosti u društvu izravno ovise brojna prava - ističe Rimac i dodaje da dodjela proračunskog novca vjerskim zajednicama također ovisi o zastupljenosti vjernika. Iako ne voli spekulirati, Gelo kaže da na ukupnoj razini očekuje odstupanja do dva posto.
- Oko 98 posto stanovništva bit će popisano, što je dobro. Kolege u Indiji kažu da su sretni ako popišu 90 posto. Dva posto odstupanja na četiri milijuna stanovnika iznosi 80 tisuća. To je zanemariva brojka. Ali na lokalnoj razini je to mnogo. To može biti i 50 posto stanovnika neke lokalne sredine. Kako to riješiti? Treba nam stalno održavani registar - zaključuje Gelo.
Bosiljka: Upisala sam sina i snahu koji žive u Srbiji
Plaščanske vlasti nadale su se da će ovogodišnjim popisom stanovnika uvesti red u brojno stanje stanovnika općine koja spaja Liku i Kordun, ali kako smo se uvjerili na terenu, “nered” u popisu samo će se preslikati.
Nisu sredili papire
Prema popisu otprije deset godina, u općini živi 2292 stanovnika, a na biračkim popisima ih je točno 817 više, odnosno 3109. Plaški je specifičan po strukturi stanovništva.
Općinu su prije Domovinskog rata velikom većinom činili Srbi. Velik dio njih koji su prije Oluje izbjegli u Srbiju, vratio se samo formalno, odnosno registrirano im je prebivalište u Plaškom, ali tu se samo pojavljuju u vrijeme izbora. Drugi dio nije se vratio ni formalno, pa su u njihove kuće naseljeni Hrvati iz BiH, uglavnom iz okolice Banje Luke, koji također još nisu u potpunosti sredili papire.
Nemaju ga na popisu
- Jučer su nas popisali. Živim sama, ali imam sina Nedeljka i snahu Mirjanu, koji žive u Srbiji, a dolaze kada su izbori. Popisivač je popisao i njih zato što imaju prijavljeno prebivalište tu u Plaškom - bila je iskrena Bosiljka Egić. Dodala je da je slična situacija i s kćeri njezine susjede Mirjane Kovačević.
Da je situacija u Plaškom poprilično komplicirana, potvrđuje slučaj supružnika Gojka i Milke Popović.
Oni u Plaškom žive od 1997., iako su prijavljeni u Zagrebu, na adresi na kojoj im živi sin. Uzaludno čekaju popisivače. - Na izborima sam išao glasovati u Plaški, ali rekli su da me nemaju na popisu pa moram u Zagreb, valjda će me onda tamo i popisati - zaključio je Gojko Popović. ( M. Pušić)