Hrvati su u inozemstvu vrijedni radnici, a ovdje samo gledaju kako će se izvući - je li problem u ljudima ili u sustavu?

Otkada je Hrvatske u Uniji, pravi val naših gastarbajtera zapljusnuo je Europu. Nova generacija pečalbara – novi dojmovi. Nema više bezobraznih gangi, tipa, “dok muž Nimačku krči, drugi mu kući ženu...”; sad su moderni Fejs, Skype, blogovi, aktualne teme i dileme, a sve se priče s privremenog rada u inozemstvu svode na isto: “Ovdje se ne pije kava i igraju igrice dok šef ne gleda, radi se punih osam sati”; ili “Nema ti, kume, ić u WC za vrime posla četri, pet puta, jer ako je tako - šalju te doktoru”.

Loše radne navike

Prosječan se hrvatski radiša na radnome mjestu u Dublinu ili Frankfurtu ne može načuditi da radi punih osam sati, preciznije, da mu je vrijeme za stanku striktno propisano, a nije rastezljiv pojam kao kod nas gdje može trajati “po ure”, a “može, ...