ZAGREB - Točno u 6.30 sati na Autobusni kolodvor stigao je autobus sa 15 državljana RH. Evakuirani su iz Kaira u Egiptu , živi su i zdravi.
Napokon odahnuli
Obitelj zaposlenice Veleposlanstva RH sa 11-godišnjim sinom, fizioterapeutkinja koja u Egiptu radi 50 godina, njena kći, zet i 10-godišnja unuka, tri zaposlenika Ine, jedan Egipćanin oženjen Zagrepčankom, jedna studentica i još nekoliko putnika jučer ujutro, još pod dojmom nereda u Egiptu i pomalo iscrpljeni od 15-satnog puta, napokon su odahnuli. No, put do Zagreba nije bio nimalo ugodan. Zasigurno će ga pamtiti cijeli život.
Akcija spašavanja počela je u ponedjeljak točno u 15 sati u glavnom gradu Egipta. Tada je, sat vremena prije nego što je uobičajeno, proglašen policijski sat. Ulicama Kaira zabranjena je vožnja automobilima. Ipak, naše Veleposlanstvo u suradnji s prijateljima Egipćanima uspjelo je organizirati vožnju. Petnaest državljana RH koji su se odlučili vratiti obiteljima i prijateljima u Hrvatsku smjestilo se u nekoliko automobila. Budući da je nedostajalo jedno vozilo za prijevoz svih naših državljana do aerodroma u Kairu, netko je morao putovati taksijem.
Oružje u rukama
Žrtvovala se obitelj Osmak iz Veleposlanstva jer su računali da će upravo zbog te činjenice imati najmanje problema s policijom. Pobunjeni građani barikadama brane svoj “teritorij”, odnosno ceste, kuće i imovinu, što dodatno otežava kretanje prometnicama. Unatoč vezama i poznanstvima, obitelj Osmak zaustavljena je nekoliko puta. Na sreću, služe se i arapskim jezikom, pa su se uspjeli izvući na kritičnim kontrolnim točkama.Istodobno, brzinom od 160 kilometara na sat, bez zaustavljanja, iz El Alameina prema Kairu juri crno vozilo. U njemu su Boris Burger, Željko Markulin i Andrej Horvat. To su zaposlenici Ine koji rade na platformi u pustinji , gotovo 300 kilometara udaljenoj od glavnoga grada. Ondje nema nereda.
Iako su prizori kaktkad zastrašujući - palež na svakom uglu, iz uništenih izloga suklja dim, a građani nerijetko u rukama nose oružje - naši državljani, iako uzbuđeni, uglavnom se osjećaju sigurnima. Razlog su brojne policijske i vojne postrojbe koje pokušavaju održati red i mir. Zaposlenici Ine vode utrku s vremenom. Baš kao i svi ostali putnici koji se u organiziranom konvoju probijaju kroz grad.
Civilni bečki avion, pun Austrijanaca, čeka samo naše putnike. Zbog brojnih zaustavljanja naši strahuju da će propustiti let. Već su otkazali drugu varijantu - let do Atene, pa avionom do Zagreba (znatno je zahtjevniji i skuplji), stoga pošto-poto moraju uhvatiti dogovoreni let.
Čekanje putnika
Telefoni konstantno zvone. Uglavnom su to molbe upućene kolegama Austrijancima: “Čekajte nas, nemojte poletjeti bez nas. Stižemo, na putu smo!” Probijanje kroz glavni grad Egipta trajalo je četiri i pol sata. Kada su uhvatili let i kada je u zrakoplov ušao posljednji putnik, život je bio znatno lakši. U Beč su sletjeli oko ponoći, a otada su bili u kontaktu s najmilijima, prijateljima i zaposlenicima Ministarstva vanjskih poslova.
Put autobusom do Zagreba prošao je bez većih problema. Na autobusnom kolodvoru naše je putnike dočekalo samo nekoliko ljudi. U 6.30 netko od prolaznika viče: “Evo ih!”Stigli su, vidno iscrpljeni i uzbuđeni. Izlaze iz busa i trče u naručje svojih poznanika.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA