Hrvatska je, prema najnovijem izvješću Europske agencije za okoliš, pala s petog na 12. mjesto po udjelu voda za kupanje izvrsne kakvoće, no taj podatak ne znači da je hrvatsko more odjednom postalo onečišćenije niti da se njegova stvarna kvaliteta bitno pogoršala.
Iza slabijeg plasmana velikim dijelom stoji način na koji se statistika obrađuje, posebno velik broj novih kupališta koja još nemaju konačnu ocjenu, iako se ubrajaju u ukupan broj lokacija. Kada se promatraju dugoročni rezultati uzorkovanja, stanje mora posljednjih pet godina ostalo je uglavnom stabilno, uz tek blage promjene, koje ne predstavljaju razlog za uzbunu.
"Ovdje je prije svega riječ o statistici i načinu prikaza podataka, iako posljednjih nekoliko godina bilježimo lagani pad koji nam zapinje za oko jer smo navikli biti među najboljima. U odnosu na prethodnu sezonu pali smo za oko jedan postotni bod, ali velik dio te razlike nastao je zbog načina obrade podataka i velikog broja kupališta koja još nemaju konačnu ocjenu. Konačna ocjena temelji se na podacima iz četiri sezone, a nova kupališta ulaze u ukupan broj lokacija iako još nemaju dovoljno podataka za klasifikaciju. Zato dobiveni postotak ne prikazuje sasvim realno stvarnu kakvoću hrvatskog mora", rekao je dr. sc. Slaven Jozić, viši znanstveni suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Europska klasifikacija voda za kupanje ne temelji se samo na rezultatima posljednje sezone. Za konačnu ocjenu pojedine lokacije koriste se rezultati uzorkovanja iz tekuće i prethodne tri godine, pa nova kupališta ili ona na kojima je došlo do promjena neko vrijeme ostaju bez ocjene. Upravo je Hrvatska tijekom 2025. znatno proširila mrežu praćenja i prijavila najveći broj novih kupališnih lokacija u Europskoj uniji.
Prema podacima iz izvješća, Hrvatska je imala 113 kupališta bez konačne ocjene. Takve su lokacije u europskom prikazu uračunate u ukupan broj voda za kupanje, ali se ne mogu pribrojiti ni izvrsnima, ni dobrima, ni zadovoljavajućima. Time se automatski smanjuje udio izvrsnih kupališta, čak i kada rezultati uzorkovanja na novim lokacijama ne upućuju na onečišćenje.
Drugim riječima, nazivnik raste, dok broj službeno izvrsnih lokacija ne može rasti istom brzinom jer nova kupališta još nemaju potreban četverogodišnji niz podataka. Hrvatska je prethodnih godina imala tek nekoliko takvih mjesta, dok je njihov broj 2024. porastao na 17, a u posljednjem izvještajnom razdoblju na 113. Budući da ona čine približno 11 posto svih praćenih hrvatskih kupališta, njihov je utjecaj na konačni postotak vrlo velik.
Jozić smatra da bi realniju sliku pružio izračun u kojem bi se broj izvrsno ocijenjenih kupališta dijelio samo s brojem lokacija koje su doista dobile ocjenu. Prema njegovu izračunu, tada bi udio izvrsnih kupališta iznosio oko 96,7 posto. To bi Hrvatsku ponovo svrstalo među europske zemlje s najboljom kakvoćom voda za kupanje.
Pritom je važno razlikovati ukupnu ljestvicu voda za kupanje od stanja mora. Europsko izvješće obuhvaća i kontinentalna kupališta na rijekama i jezerima, koja su znatno osjetljivija na kratkotrajna onečišćenja, obilne kiše, poljoprivredno otjecanje i promjene vodostaja. Rijeke prenose onečišćenje iz cijelog sliva, pa je njihova kakvoća često promjenjivija od kakvoće obalnog mora. Slabiji rezultati kontinentalnih kupališta zato mogu smanjiti ukupni nacionalni postotak, iako se stanje morskih kupališta nije bitno promijenilo.
"Od 2020. godine može se primijetiti blag pad, ali on zasad nije takav da bi se moglo govoriti o ozbiljnom pogoršanju ili ugroženosti kupača. Kada zajedno promatramo izvrsna, dobra i zadovoljavajuća kupališta, njihov je udio stalno oko 99 posto, dok je udio nezadovoljavajućih lokacija manji od jedan posto. Hrvatska je i dalje iznad europskog prosjeka, a treba uzeti u obzir i to da primjenjujemo strože nacionalne kriterije od onih koje propisuje europska metodologija. Zato ovaj rezultat nije upozorenje da je more postalo lošije, nego prije svega pokazuje nedostatak sadašnjeg načina prikaza neocijenjenih kupališta", dodao je Jozić.
To ne znači da se pritisci na obalu mogu zanemariti. Turizam, rast broja smještajnih kapaciteta, povećanje nautičkog prometa te nedovoljni kapaciteti kanalizacijskih sustava mogu lokalno uzrokovati pogoršanje, osobito nakon obilnih kiša ili tijekom vrhunca sezone. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da je potrebno nastaviti ulagati u odvodnju, pročišćavanje otpadnih voda i češći nadzor osjetljivih lokacija.
Međutim, takvi pritisci nisu isto što i tvrdnja da se kvaliteta hrvatskog mora u samo jednoj godini naglo urušila. Europska ljestvica pokazuje udio lokacija koje su službeno dobile najvišu ocjenu u odnosu na sva prijavljena kupališta. Ona ne pokazuje izravno koliko je more u jednoj zemlji zagađenije ili čišće nego u drugoj niti daje potpunu sliku ekološkog stanja mora.
Ocjene se pritom temelje na koncentracijama bakterija Escherichia coli i crijevnih enterokoka, koje su pokazatelji fekalnog onečišćenja i mogućeg zdravstvenog rizika. Ne obuhvaćaju kemijske onečišćivače, pesticide, farmaceutske ostatke, mikroplastiku ni ukupno stanje morskog ekosustava. Zbog toga se ni oznaka izvrsne vode za kupanje ne može poistovjetiti s potpunom ekološkom čistoćom mora, kao što ni pad za nekoliko mjesta na ljestvici ne znači da je more postalo prljavo.
Stvarno stanje hrvatskih morskih kupališta posljednjih se pet godina nije dramatično mijenjalo. Bilježe se manje oscilacije i blag pad udjela najviše ocijenjenih lokacija, ali golema većina mora i dalje pripada kategorijama sigurnima za kupanje. Najnovije izvješće zato više govori o potrebi pažljivijeg čitanja statistike nego o naglom gubitku jednog od najvažnijih hrvatskih prirodnih i turističkih aduta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....