Hrvatska pošta danas, na jedanaestu obljetnicu smrti jednog od najvećih hrvatskih tenora 20. stoljeća, pušta u optjecaj prigodnu poštansku marku posvećenu Krunoslavu Cigoju. Marka je dio edicije „Hrvatska glazba“, u sklopu koje HP istoga dana odaje počast i nedavno preminulom skladatelju Alfiju Kabilju. Ovim izdanjima Hrvatska pošta, kao i svake godine, iskazuje priznanje osobama koje su ostavile trajan trag u hrvatskoj kulturi i povijesti.
Kako su naveli iz Uduge: "Na inicijativu Udruge za promicanje operne umjetnosti „Krunoslav Cigoj“ Grad Zagreb u lipnju ove godine uvrstio je Cigoja u Fond imena javnih površina, pa se uskoro očekuje i ulica ili trg s njegovim imenom. Uz poštansku marku, bio bi to još jedan trajan podsjetnik na izniman životni i operni put Krunoslava Cigoja te poticaj mladim umjetnicima da se svojih snova ne odriču ni kada se na putu njihova ostvarenja pojave nezamislivo teške zapreke".
Ovim se prigodom prisutnim gostima obratila predsjednica Uprave Hrvatske pošte Ivana Mrkonjić: „Počašćena sam i ponosna što smo još jednom iskoristili hrvatsku marku za promociju hrvatskog blaga u zemlji i svijetu i tako na simboličan način obilježili jedanaestu obljetnicu smrti Krunoslava Cigoja, jednog od najvećih hrvatskih tenora i najljepših hrvatskih glasova. Hrvatska pošta na ovaj način promovira ono najbolje od Hrvatske, figurativno i doslovno šalje poruke u svijet o svemu važnom što čini hrvatski identitet. Ovu markicu izradila je dizajnerica iz Zagreba Ivona Đogić Đurić, a u optjecaju je od danas, jedanaeste obljetnice smrti Krunoslava Cigoja. Sigurna sam da je ovo put da nam svima u Hrvatskoj ostane što bliže, kako i priliči s obzirom na zasluge.“
„Lik moga oca na poštanskoj marki velika je čast i gesta koju obitelj osobito emotivno doživljava. Zahvalni smo Hrvatskoj pošti, koja će ovime na još jedan način ovjekovječiti njegovu važnost u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Ova marka, kao i buduće imenovanje neke zagrebačke javne površine po njemu, nije tu radi promicanja lika Krune Cigoja, nego je nastavak njegove životne misije te poticaj mladim umjetnicima“, kazao je predsjednik Udruge „Krunoslav Cigoj“ i sin pokojnog tenora Mark Cigoj.
Krunoslav Cigoj (1949. – 2015.) bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih tenora druge polovice 20. stoljeća, rijedak umjetnik iznimna glasa čiji je život spojio opernu pozornicu, popularnu glazbu, kazališnu režiju, diplomaciju i humanitarni rad.
Pjevanje je učio u Zagrebu kod Miroslava Lunzera i na bečkom konzervatoriju. Na opernoj je sceni debitirao 1967. u Splitu kao Ernesto u Donizettijevu „Don Pasqualeu“, 1969. nastupao je u bečkoj Volksoperi kao Nemorino u „Ljubavnom napitku“, a od 1973. bio je stalni gost Zagrebačke opere, uz brojne nastupe u zemlji i inozemstvu.
Njegov lirski tenor osobito je dolazio do izražaja u velikom belkantističkom i talijanskom repertoaru: pjevao je grofa Almavivu u „Seviljskom brijaču“, Alfreda u „Traviati“, Rodolfa u „La bohème“, Cavaradossija u „Tosci“, Don Joséa u „Carmen“, Pollionea u „Normi“, Gabrielea Adorna u „Simonu Boccanegri“, Nerona u istoimenoj Boitovoj operi, Juranića u Zajčevu „Nikoli Šubiću Zrinjskom“… A 1989., u vlastitoj produkciji, snimio je prvi nosač zvuka te opere.
Cigoj nije bio samo operni pjevač. Koncertima, kanconama, operetnim i revijalnim repertoarom dopirao je do mnogo šire publike, a od početka 70-ih postao je i svojevrsna estradna zvijezda. S dvadeset i dvije godine u Hamburgu je objavio ploču pod naslovom „Najmlađi svjetski operni tenor“, namijenjenu njemačkom i austrijskom tržištu. Nastupao je u Carnegie Hallu i Filadelfijskoj operi, a 1984., s potpisanim ugovorom s njujorškim Metropolitanom, dijagnosticiran mu je non-Hodgkinov limfom. Bolesti se suprotstavljao punih trideset godina, ne prestajući umjetnički djelovati, često i unatoč liječničkim prognozama.
Nakon što je pjevačka karijera postupno završila, Cigoj se posvetio opernoj i operetnoj režiji u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i Mariboru. Bio je i profesionalni diplomat; tijekom Domovinskog rata organizirao je humanitarne akcije za djecu Hrvatske, Osijek i Sarajevo. Nakon rata djelovao je kao ataše za kulturu pri Veleposlanstvu RH u BiH. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, a postumno je proglašen počasnim građaninom Grada Sarajeva.
Kako navode iz Udruge, "Bio je prvi predsjednik, a potom dugogodišnji počasni predsjednik Hrvatske udruge leukemija i limfomi, koja i danas pomaže hematološkim bolesnicima diljem zemlje. Njegov život zato nije bio samo priča o velikom tenoru koji je rano osvojio pozornicu nego i o čovjeku koji je najteže trenutke svoga života znao pretvoriti u nešto dobro, humano i društveno korisno".
Njegov život i karijeru opisuje monografija autora Jasmina Bašića, objavljena u BiH 2019., a njezino drugo, hrvatsko izdanje Udruga za promicanje operne umjetnosti „Krunoslav Cigoj“ predstavila je prije dvije godine u HNK-u u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....