Bude li sve išlo glatko, sljedeće godine ili 2023. neće više biti graničnih kontrola na granicama Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom. Nakon što su ministri unutarnjih poslova EU jednoglasno zaključili da je Hrvatska ispunila sve uvjete, odluka o ukidanju graničnih kontrola postala je isključivo politička.
Postupak je bio dug i složen. Kao i inače u proširenju, što neka država kasnije dođe na red, to su i uvjeti teži. Tako je Hrvatska morala ispuniti uvjete prema proceduri drukčijoj od onih koje su u tom postupku bile prije. I zato je ispunjenje uvjeta i trajalo dulje.
Hrvatska je prošla kroz postupak "schengenske evaluacije" u razdoblju od 2016. do 2020. godine. U tom je postupku morala modernizirati sustave na graničnim prijelazima, uskladiti sa schengenskim sustavima i druge. Praktički, Hrvatska već dugo primjenjuje Schengen, sve obveze, s tim da ne koristi prava u smislu ukidanja graničnih kontrola. Zadnja evaluacija Europske komisije bila je u veljači ove godine kad je Komisija potvrdila da je Hrvatska ispunila sve uvjete za promjenu schengenskog zakonodavstva.
I to su sada potvrdile i države članice EU u Vijeću usvajanjem zaključaka, čime je i formalno potvrđeno da je Hrvatska ispunila sve uvjete. Ali, kako stoji i u zaključcima, ovo ne prejudicira konačnu odluku Vijeća za punu primjenu Schengena u Hrvatskoj.
Sada će se čekati mišljenje Europskog parlamenta i konačna odluka Vijeća. Već početkom sljedeće godine najprije bi Odbor za pravosuđe, pravdu i unutarnje poslove trebao početi postupak, a potom slijedi plenarno zasjedanje Europskog parlamenta. Ako je suditi prema dosadašnjim stajalištima Europskog parlamenta, nema sumnje da će on dati zeleno svjetlo. Da se pitao Parlament, i Hrvatska i Rumunjska i Bugarska već bi odavno bile u Schengenu.
Ipak, postupak nije bez rizika, upravo zato što je sada politički. Najbolji promjer za to su Bugarska i Rumunjska. Zapravo Hrvatska se tek u četvrtak izjednačila s tim državama u postupku, ali one već deset godina ne mogu ući u Schengen. Prema diplomatskim izvorima, tome se protive Nizozemska i Finska, a ni Francuska i Njemačka nisu pretjerano na njihovoj strani.
Postoje brojni razlozi koji upućuju na to da se Hrvatsku treba tretirati drukčije. Bugarska i Rumunjska uvjete su ispunile prije usvajanja novih pravila. Ali važnije od toga je postojanje posebnog monitoringa za te dvije države zbog vladavine prava i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Diplomati iz država koje se protive ulasku Bugarske i Rumunjske u Schengen navode da je paradoks da Komisija s jedne strane potvrđuje da su uvjeti za ulazak u Schengen sasvim ispunjeni, a s druge strane i dalje smatra da Bugarska i Rumunjska nisu ispunile uvjete za ukidanje monitoringa iako su članice EU već 14 godina. Neke države, budu li se htjele protiviti ulasku Hrvatske u Schengen, mogu koristiti za to Bugarsku i Rumunjsku.
Drugi izazov za Hrvatsku je i sama sudbina Schengena. Iako se sloboda kretanja bez graničnih kontrola smatra jednim od najvećih i najočitijih uspjeha EU, neke su države prečesto suspendirale promjenu i postavile kontrole na granicama, bilo zbog migranata ili zbog pandemije. Krene li se u reforme Schengena, tu će se vezati i pitanja azila, što znači da su šanse za brze reforme male. Zato je važno da Hrvatska uđe u Schengen bez obzira na sudbinu reformi Schengena. To će najviše ovisiti o francuskom predsjedanju EU.
I mali rizik može biti Slovenija koja je sada snažno podržavala Hrvatsku jer joj je u interesu da se vanjska granica Schengena premjesti sasvim južno od Bregane. Ali, nakon izbora je moguće da neki političari pokrenu bilateralna pitanja, poput arbitraže.