S početkom drugog polugodišta u sve hrvatske osnovne škole uveden je besplatan školski obrok, za što država izdvaja 10 kuna po učeniku. O školskim marendama pisalo se puno, no u fokusu su najviše bili problemi s provedbom te mjere, koji se javljaju ondje gdje škole nemaju uvjete. Jedna od tema koje su se također otvorile potencijalno je nezadovoljstvo učenika marendom u pojedine dane.
Primjer Osnovne škole Viktora Cara Emina u Lovranu pokazuje da se i to može riješiti na kreativan način koji će zadovoljiti učenike i roditelje, i sve to u okviru zadanih financijskih parametara koji ne ostavljaju puno prostora za udovoljavanje svačijim željama.
Za svačiji ukus
OŠ Viktora Cara Emina uvela je, naime, još prije pet godina školske obroke po principu švedskog stola, gdje je učenicima svakodnevno na raspolaganju 20-ak namirnica. Kao u hotelskim restoranima, tu su zobene pahuljice i jogurti, voće i povrće, jaja, salame, sirevi, kruh, čokolino, slatki namazi poput Linolade, dakle sve ono što i djeca i odrasli vole, a pokriva svačiji ukus i doista se nitko ne može požaliti da je ostao gladan jer na stolu nije bilo ništa.
- Do prije pet godina školski obrok primalo je 40% učenika, a kad smo uveli švedski stol, prvo kao probnu varijantu, a potom i trajno, taj broj je narastao na 80% učenika. Tu odluku, naravno, podržali su Vijeće roditelja i Školski odbor. Nažalost, zbog pandemije smo imali godinu i pol pauze, jer se morala posluživati unaprijed pripremljena, zapakirana hrana. Cijelo to vrijeme pandemije i roditelji i učenici željeli su da se vratimo "na staro", što nam je pokazalo koliko su djeca dobro primila švedski stol. Kod nas školski obrok stoji 11,30 kuna po učeniku, a dogovorili smo da razliku u cijeni, koja je 0,17 eura, plaćaju jedinice lokalne samouprave koje naša škola pokriva - dakle Lovran, Opatija i Mošćenička Draga - kaže nam Iva Erceg, ravnateljica OŠ Viktora Cara Emina.
Ideja o uvođenju švedskog stola bila je njezina. Time su u školi nastojali biti raznoliki, za svačiji ukus, a zadržati se u okviru zadanih cijena. Rješenje je jednostavno, samo zahtijeva dodatni trud i kreativnosti, što se školi u Lovranu isplatilo jer je još prije pet godina udvostručeno zanimanje za školsku marendu s koje djeca ne odlaze gladna jer je taj dan bilo nešto što oni baš ne vole.
Švedski stol u lovranskoj školi izgleda primamljivo, bogato, kao da je riječ o hotelu, a ne o školskoj kantini. Za svakog se nađe ponešto, količine za djecu nisu ograničene, ako nečeg nestane, kuharica to nareže i iznese ponovno. Kako bi sve bilo dobro organizirano, da se ne stvaraju gužve i čekanja, marenda je podijeljena u dva dijela s razmakom od sata, prvo za mlađe, učenike razredne nastave, a potom za starije, one na predmetnoj nastavi. Djeca, kao kod svakog švedskog stola, kreću od kruha pa idu prema slasticama. Kako kaže ravnateljica, uz kruh, salame i sireve, uvijek je u ponudi puno zdravih namirnica, a iskustva pokazuju da djeca i jedu raznoliko.
Zdrave navike
- Razrednici, u sklopu programa, drže treninge zdravih navika, već nekoliko godina imamo predmet domaćinstvo, a stariji razredi građanski odgoj. Za mlađi uzrast uvijek narežemo voćku ili mrkvu, jer tako će ih prije uzeti nego kad su u komadu. Kuhana jaja su popularna, kad imamo krafnu ili kroasan, ne naručimo 400 komada, nego 100 pa ih narežemo. Nastojimo uvoditi nove namirnice pa ćemo uskoro pokušati s humusom - kaže Iva Erceg.
Škola ima 423 učenika i učenice i još područnu školu u Mošćeničkoj Dragi, za koju su angažirali kuharicu na pola radnog vremena. Ravnateljica kaže da njihova škola ima sreće jer ima dvoranu i kuhinju pa im je bilo lako organizirati marendu, no postoje brojne škole koje nemaju uvjete. Zato smatra da je odluka o besplatnom obroku populistička.
- Trebalo je uzeti u obzir različitost škola, njihove lokacije, broj učenika, smjenski rad, financijska sredstva, javnu nabavu... O tome je prethodno trebalo razgovarati s ravnateljima i školama, a ne sve prebaciti na njih praktički preko noći - zaključila je Iva Erceg.