"Hrvatska već dugi niz godina živi u izvanrednoj situaciji. Očekujemo recesiju. Vjerujemo da će doći, iako je upitno kada. Oscilacije u ekonomiji su takve da bi mjere trebalo planirati deset godina unaprijed kako bi se uspješno mogle primjeniti u jedanaestoj godini", poručila je Nika Šimurina s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu danas na okruglom stolu što ga je Možemo! organizirao u Saboru pod nazivom "Ublažavanje posljedica inflacije, energetske krize i prijeteće recesije - rasprava o mogućim mjerama na nacionalnoj i lokalnoj razini".
Nika Šimurina ustvrdila je kako se u prijetećim krizama najčešće poseže za promjenama porezne politike kao spasonosnim rješenjem problema regresivnog učinka, što je po njezinom mišljenju pogrešno i "nije nikad preporuka koristiti" jer porez ne može biti primarno rješenje već bi trebao biti faktor sigurnosti. Porez na dodanu vrijednost ne bi trebao biti alat za krize, tumači Šimurina i za ilustraciju je navela kako ni zadnje izmjene PDV-a nisu dovele do smanjenja cijena za građane.
"Ako bi već s poreznom politikom trebalo rješavati probleme - a najgore je prčkati malo po malo po poreznom sustavu- onda bi se to trebalo odnositi na porez na dohodak i dobit", kaže Šimurina koja se zalaže za stupnjevite progresivne stope.
Mjere trebaju biti namjenske, razrađene i ciljane za određene, specifične skupine ljudi koje kriza ugrožava, a transferi socijalno ugroženima ne moraju nužno biti u novcu, ali mora ih biti da bi se ljudima olakšalo da prežive, složili su se sudionici okruglog stola.
Matija Kroflin iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja smatra da je relativno veća zaposlenost nego što je bila u prethodnoj recesiji pozitivna okolnost. "Puno je rizika, ne možemo predviđati kako će se stvari događati", rekao je Kroflin i upozorio da država mora znati procijeniti koga će kriza najviše pogoditi da bi mogla osmisliti i adekvatne mjere.
Hrvatska loše stoji s uvidima i analizama o tome u kojoj mjeri inflacija pogađa razne slojeve građana, a bez toga je teško donositi i efikasne mjere.
Upozorio je na radikalnu promjenu u vrijednosti radne snage u ukupnoj strukturi troškova posljednjih desetljeća i zaokretu od 60 posto udjela cijene rada u odnosu na današnjih 8,9 posto. Recesija neće nestati kad bi smanjili plaće, naglasio je Kroflin i najavio da će sindikati na jesen opet tražiti pregovore s Vladom o povećanju plaća jer povišica od četiri posto koju su dobili u lipnju ne prati stopu inflacije od 10,8 posto.
Da poduzimanje mjera ima smisla tek onda kad se zna kome trebaju biti namijenjene i koga recesija najviše pogađa upozorio je Ivica Rubil s Ekonomskog instituta: "Ne postoji volja da se podaci obrade kako valja. Moramo znati što nam se događa u dobrim vremenima da bismo mogli znati što ćemo raditi u recesiji i reagirati kako treba.", rekao je Rubil.
Drži da bi trebalo izračunati u kojoj mjeri su pogođene najosjetljivije skupine jer kriza ne pogađa sve jednako. Iako se, kaže, "ne može napraviti sustav otporan na metke sa svih strana" izdvojio je četiri kategorije potrebitih za koje se zna da su u krizi i najizloženiji; korisnike zajamčene minimalne naknade, nacionalne naknade za starije osobe, primatelje dječjeg doplatka i umirovljenike s niskim miorvinama.
Na to se kasnije iz publike nadovezala pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorivši da je ta lista preuska jer kriza zahvaća i diskriminira širi krug ljudi; od samohranih roditelja, beskućnika, onih s dugotrajnim i kroničnim dijagnozama do osoba pod međunarodnonm zaštitom...
Ana-Maria Boromisa s Instituta za razvoj i međunarodne odnose pojasnila je da kriza može demokratizirati energetski sektor. To što je država krenula s regulacijom marže za benzin, ali bez korekcija trošarina - da više puni svoje džepove nego poduzetnika i procijenila je neodrživim.