Hrvatska za socijalnu zaštitu građana izdvaja samo 20,8 posto BDP-a, odnosno trećinu manje od prosjeka država Europske Unije. Više od polovice izdvojenog u Hrvatskoj odlazi na zdravstveni sustav i zaštitu osoba s invaliditetom, pa smo po udjelu izdvajanja za zdravstvo i invaliditet na vrhu ljestvice 32 promatrane europske zemlje.
Posljedice rata
- Razlog nisu izdvajanja za zdravstvenu skrb, prema kojima smo ispod europskog prosjeka, nego izdvajanja za zaštitu osoba s invaliditetom. Tako visoka ukupna izdvajanja treba ponajprije objašnjavati velikim brojem invalidskih mirovina, koje čine otprilike četvrtinu svih mirovina, posljedicama rata, nakon kojeg se očekivano povećao broj civilnih i ratnih invalida, te našom labavom definicijom invaliditeta, što je rezultiralo velikim brojem korisnika. Po izdvajanju za zaštitu osoba s invaliditetom mi smo zbog ovih razloga u vrhu Europe - objašnjava dr. Zoran Šućur, predstojnik Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Pritom naše osobe s invaliditetom nisu istodobno i najzaštićenije - štoviše, pojedinačna su izdvajanja vrlo niska i puna osobna invalidnina iznosi 1250 kuna. Ni broj korisnika tog prava nije velik: ima ih 20.000, a prema podacima Nacionalnog registra osoba s invaliditetom, u Hrvatskoj je oko 520.000 osoba s invaliditetom.
Brzorastuća kategorija
Broj im iz godine u godinu rapidno raste: u odnosu na 2001. godinu, narastao je za 80.000! Gotovo 40 posto svih registriranih osoba s invaliditetom starije je od 65 godina. Prema europskoj klasifikaciji, većina tih starijih osoba ne bi dobila status invalida jer se najčešće radi o očekivanom stanju u toj životnoj dobi.
I velik broj njih ostvaruje neko materijalno pravo za koje nije potreban imovinski cenzus ili je on vrlo nizak i klizan. Primjerice, doplatak za tuđu pomoć i njegu od 500 kuna prima više od 78.000 ljudi, a njihov se broj u posljednjih deset godina povećao dva i pol puta! U praksi ovo pravo može ostvariti, na primjer, umirovljenik s dijabetesom.
S druge strane, na kategoriju “starost”, koja se odnosi na starosne i obiteljske mirovine, a na koje europske zemlje troše većinu novca izdvojenog za socijalnu zaštitu, Hrvatska troši 37,7 posto.
- To je očekivano jer su naši iznosi mirovina niski, pa je i ukupni udio zapravo nizak, iako imamo iznimno velik broj korisnika i krajnje nepovoljan odnos umirovljenika i radnika - objašnjava dr. Šućur.
U izdvajanjima za rodiljne naknade i dječje doplatke ne odskačemo od prosjeka Europe i dajemo ukupno oko 8 posto novca. No, dramatično malo trošimo na nezaposlene i na siromašne. Dok zemlje EU na naknade za nezaposlene i mjere aktivnog zapošljavanja daju oko 6 posto, mi dajemo dva posto.
Problem nezaposlenih
- Naknade za nezaposlene su niske i vrlo malen broj nezaposlenih je obuhvaćen nekom novčanom naknadom, njih između 25 i 30 posto. Primjera radi, u Skandinaviji više od 90 posto nezaposlenih prima neku novčanu naknadu. Porazno je i to da je tek svaki deseti nezaposleni obuhvaćen nekom mjerom aktivnog zapošljavanja. Znam da se 2009. na to trošilo samo 0,08 posto BDP-a. Skandinavske zemlje izdvajaju oko 1,5 posto BDP-a - objašnjava dr. Šućur.
Socijala ispod granice apsolutnog siromaštva
U troškovima za stanovanje i socijalnu isključenost najviše zaostajemo za Europom i sa 0,3 posto od ukupnog novca za socijalnu zaštitu na samom smo dnu. Europske zemlje prosječno izdvajaju 3,6 posto - 20 puta više od nas.
- U toj su kategoriji i socijalne pomoći, a one su kod nas doista iznimno niske i ne podmiruju ni osnovne životne potrebe - kaže dr. Šućur.
Pomoć za uzdržavanje, koju kolokvijalno nazivamo socijalnom pomoći, za samca je 600 kuna, što po bazičnim izračunima nije dovoljno ni za mjesečnu prehranu odraslog. Prema UN-u, osoba u Europi živi u apsolutnom siromaštvu s manje od 5 dolara dnevno ili, preračunato, s manje od 850 kuna mjesečno. Naša socijalna pomoć, koju koristi oko 100.000 osoba, bitno je niža.