Hrvoje Zekanović ušao je u parlament na listi jedne od onih desničarskih stranaka kojoj se možda ni on sam više ne sjeća imena. Jedne od onih biorazgradivih što se brzo raspadnu. Od Parage i Đapića prije trideset godina do Hasanbegovića, Tomaševića, Sačića i Škore danas, upoznali smo mnogo takvih tvrdo konzervativnih, nepokolebljivo hrvatskih, nesmiljeno obiteljskih, za dom spremnih stranaka što učas sagnjile u gnoju međusobnog vrijeđanja, optuživanja, sporadično i tučnjave. Između škaljarskog i kavačkog klana, u meksičkim i kolumbijskim narkokartelima valjda je više povjerenja i odanosti nego među našim najboljim, bleiburškim domoljubima.
Dogodilo...