ZAGREB - Upravni odbor Društva hrvatskih filmskih redatelja na čelu s Arsenom Antonom Ostojićem priopćenjem je odlučio stati na kraj uvredama što ih je na konto Veljka Bulajića, Nenada Polimca i Ive Goldsteina prošle subote velikodušno uputio Antun Vrdoljak u intervjuu Večernjem listu.
Prizemne uvrede
Vrdoljak je, smatraju u DHFR, njihovim argumentiranim raspravama na temu dokumentarca o “Titu” odgovorio najprizemnijim uvredama: Bulajić je ratni zločinac, Polimac je komunistički cenzor, a Ivo Goldstein je plagijator. - Vrdoljakovo javno djelovanje izravna je negacija etičkih, cehovskih, autorsko-pravnih i izvedbenih standarda koje je hrvatska audiovizualna zajednica u proteklom desetljeću usvojila kao mjeru svoje prakse i to potvrdila stvarnim rezultatima pred domaćom i svjetskom javnošću.
Svako povezivanje regresivnog Vrdoljakova postupanja s kontekstom današnje hrvatske kinematografije smatramo uvredom za našu profesiju, stoji u priopćenju.
U DHFR-u smatraju da je Vrdoljakov posljednji intervju gusti niz povijesnih i faktografskih netočnosti, koje falsificiraju životopise prozvanih kritičara njegova dokumentarca, ali i njegov vlastiti životopis.
Redatelj Hrvoje Hribar, koji u Upravnom odboru DHFR sjedi zajedno sa Sašom Vojković, Zvonimirom Jurićem i Tanjom Golić te je fabrikacije dodatno pojasnio. - Kad kažemo da je Vrdoljak krivotvorio svoju biografiju, pri tome mislimo na njegovu tvrdnju da nije snimao partizanske filmove, kao i na insinuaciju da je bio proganjan za vrijeme komunizma.
Mistifikacija biografije
Te se njegove mistifikacije vlastite biografije stalno događaju, a ja bih podsjetio i na njegovo famozno potpisivanje Deklaracije o položaju hrvatskog jezika iz 1967. godine ispred tadašnjeg Društva filmskih radnika. On je još kao saborski zastupnik tvrdio da je u to vrijeme bio predsjednik tog društva i potpisao Deklaraciju, a nije, jer je u to vrijeme predsjednik bio Zvonimir Berković, sve do 1972. godine. Vrdoljak je tada bio sportski novinar u dnevniku Politika ekspres pa je zaista fascinantno s koliko sustavnosti ne poznaje vlastitu biografiju - kaže Hribar.
Tako je govorio Antun Vrdoljak
‘Nenad Polimac - komunistički cenzor’
Polimac se hvalio da mi je zabranio da u komunizmu snimam ‘Dugu mračnu noć’. On je tada bio cenzor. Nakon promjena, postao je tajkun. Privatizirao je najveće uvozno filmsko poduzeće. Ima ljudi koji kažu: ‘Ja ne nosim jaje, ali znam više o jajetu od kokoši. Kad bi Polimac znao režirati, onda ne bi pisao kritike.
‘Veljko Bulajić - komesar zločinačke čete’
On je bio komesar voda u Osmoj udarnoj crnogorskoj brigadi koja je izvršila velike zločine u Celju. Valjda se boji da ću ja o tome nešto čačkati i pitati. On je potpuno neobrazovan čovjek. Dugo nismo razgovarali jer nismo imali o čemu. Bulajić ima samo jedan dobar film, a to je ‘Vlak bez voznog reda’. To se ne može poreći.
‘Ivo Goldstein - povjesničar bizantizma i plagijator’
Miroslav Brandt piše da mu je osigurao stipendiju u Parizu, ali da Goldstein nije ništa napravio. Kada ga je Brandt pitao gdje je našao dokumente, Goldstein mu je rekao da je sve izmislio. On je plagijator. Činjenica je da predaje suvremenu hrvatsku povijest, a da je završio bizantinsku. Očito je mentalno postao Bizantinac. Neshvatljivo je da u Hrvatskoj predaje hrvatsku povijest. To je komično.