“Nakon što je ostvaren moj transfer u NK Tottenham i nakon što sam ja već igrao za taj klub, koliko se sada mogu sjetiti, meni je Zdravko Mamić donio na potpis aneks kojim meni pripada pravo na 50 posto transfera.
Meni je Zdravko Mamić objasnio da je nužno da sada potpišem taj aneks ugovora o profesionalnom igranju kako bih dobio dio novca od ostvarenoga transfera u NK Tottenham. Ja se više ne mogu sjetiti, ali mislim da mi Zdravko Mamić nije dao primjerak ovog aneksa.
Prvo svjedočenje
Nakon toga Zdravko Mamić je predložio da on i ja zaključimo ugovor o podjeli ovih 50 posto transfernoga obeštećenja koje bi meni temeljem ranije spomenutoga aneksa trebalo pripasti. Koliko se sada mogu sjetiti, od tih 50 posto, meni je trebalo pripasti 23, a Zdravku Mamiću 77 posto.” Navodi su ovo iz iskaza Luke Modrića koji je dao u istrazi protiv Zdravka Mamića. No, ne radi se o spornome iskazu iz istrage protiv Mamića u slučaju u kojemu mu se sada sudi u Osijeku, a za čiju je nedavnu “izmjenu” DORH osumnjičio Modrića.
Radi se o iskazu koji je Modrić dao u potpuno drugome predmetu koji je još u fazi istrage. Riječ je o predmetu u kojemu je Mamić osumnjičen zajedno sa svojim sinom Mariom, menadžerima Nickyjem Vuksanom i drugima za izvlačenje više od 20 milijuna eura preko mreže off-shore tvrtki. Problem za Modrića je da je taj njegov iskaz, barem prema zapisniku, istovjetan onome iskazu iz prve istrage u pogledu aneksa ugovora o profesionalnom igranju, a što je nedavno na suđenju u Osijeku Modrić porekao.
Dakle Modrić je dvaput, a ne jednom, i to u razmaku od gotovo godinu dana, u USKOK-u svjedočio o svojem aneksu ugovora s Dinamom te su oba puta USKOK-ovi tužitelji u zapisnike unijeli da je rekao kako je taj aneks potpisao tek 2009., odnosno nakon što je već iz Dinama prešao u Tottenham.
Kontrolni dokaz
Prvi iskaz, onaj u postupku u kojemu se sada Mamiću već sudi u Osijeku, Modrić je dao u prostorijama USKOK-a 30. kolovoza 2015. Drugi iskaz, ovaj u slučaju off-shore tvrtki gdje optužnica još nije podignuta, Modrić je dao 11. srpnja 2016. Problem za Modrića leži u činjenici da se i ovaj drugi, kasniji iskaz, može upotrijebiti u istrazi protiv njega, kao tzv. kontrolni dokaz, odnosno kao argument da se USKOK-u dva puta nije mogla dogoditi omaška pri unošenju u zapisnik. Također je zanimljivo da, premda je Modrić na suđenju u Osijeku rekao kako je zapisnik o ispitivanju potpisao ne pročitavši ga, iz samoga zapisnika proizlazi drugačije.
Štoviše, u zapisnik je uneseno da je u oba navrata, dakle i 2015. i 2016., Modrić prije potpisivanja izričito tražio da pročita zapisnik prije nego ga je potpisao. “Nakon što je zapisnik pročitao, na isti nema primjedbi te ga vlastoručno potpisuje”, uneseno je na kraju zapisnika iz 2015. odnosno 2016. godine.
Dakle, sasvim je izvjesno da će u predstojećemu postupku protiv Modrića prvi put od uvođenja novoga ZKP-a u srpnju 2009. na kušnju biti stavljena autentičnost tužiteljskoga citiranja u zapisnik, i to u kaznenome postupku protiv najboljeg hrvatskog nogometaša. Naime, novi ZKP koji se počeo primjenjivati prije osam godina, istragu je iz nadležnosti suda prenio na tužitelje, koji su od tada ispitivali svjedoke i osumnjičenike.
Nova istraga
Ti su iskazi, premda ih je provodila samo jedna strana (tužitelji), bili dokaz u kaznenom postupku, no tijekom godina i izmjenama zakona, ali i sudskom praksom, umanjivana je njihova važnost.
Najprije se to dogodilo s izmjenom ZKP-a krajem 2013. godine kada su unesene izmjene prema kojima se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo na iskazu iz istrage. Spočitavanje vjerodostojnosti tih iskaza uslijedio je zatim kroz niz odluka u hrvatskoj sudskoj praksi, da bi u nekim posljednjim odlukama Vrhovni sud gotovo sugerirao da ti iskazi ne predstavljaju uopće dokaz u kaznenome postupku. No, dok bi izmjena iskaza Modrića u postupku protiv Mamića mogla Mamiću biti velika pomoć u procesu, ona bi se mogla razbiti o glavu Modriću. Naime, postupak za davanje lažnoga iskaza puno je jednostavniji od kompliciranih optužbi za gospodarski kriminal koje se stavljaju na teret Mamiću te bi mogao biti i brže dovršen.
Da je USKOK snimio Modrićev iskaz, ne bi bilo spekulacija
Da je USKOK umjesto diktiranja Modrićeva iskaza u zapisnik cijeli iskaz odlučio snimiti i videokamerom, ne bi bilo nikakvog prostora za spekulacije. Naime, USKOK je po zakonu dužan snimati sve iskaze, ali samo okrivljenika, a ne i svjedoka, dok u slučajevima ispitivanja svjedoka iskaz također može biti sniman, ali ne obavezno. U praksi se do sada iskaz svjedoka snimao nekoliko puta, a poznato je da su snimljeni iskazi nekih svjedoka u slučajevima “Podravka” i “kamioni”. Dok te snimke, naravno, nisu dokaz da je svjedok govorio istinu, one su upravo zaštita u slučajevima u kojima kasnije može doći do toga da netko tvrdi da nešto nije rekao. Također, takva snimka je dokaz da se prema svjedoku nije vršila nikakva prisila. No, takva ispitivanja traju puno dulje, te je upitno može li Državno odvjetništvo fizički stići na taj način ispitivati svjedoke, pogotovo u slučajevima gdje su svjedoci brojni.