Ne znamo što ćemo dalje, veterinarstvo u Hrvatskoj pretrpjet će fatalni udarac novim mjerama za ugovaranje poslova s javnim ovlastima u struci – objašnjava nam Stjepan Cestar, veterinar i suvlasnik samostalne ambulante u Cestici pokraj Varaždina, javlja Deutsche Welle.
Kratkim uvidom u natječajne propozicije koje su na snazi posljednjih par godina, uviđamo da velikom broju veterinara u RH prijeti praktično istiskivanje iz farmske prakse po javnim potrebama i državnim financijama. „Ne znamo hoćemo li zatvoriti ambulantu, ako nas sasvim maknu“, dodaje Cestar, „ili ćemo otpuštati, ili smanjivati plaće. Ionako nas ima sve manje. Ali s tim propada i domaće selo!"
Naoko, situacija u tom sektoru malo je opuštenija u novije doba. Efekt je uslijedio nakon nedavnog ukidanja sanitarnih ograničenja vezanih uz seosko klanje domaćih životinja, ponajviše svinja, tj. ono što se u Hrvatskoj većinski naziva – kolinje. No prije toga sve je izgledalo krajnje dramatično, od zabrana zbog više najtežih stočnih zaraza poput bedrenice i afričke svinjske kuge, do lovačko-intervencijskog istrebljivanja određenih divljih vrsta i sve težih apela veterinarskih organizacija u vezi sa stanjem u struci i državnom odnosu prema njoj.
Što se lovačkog segmenta tiče, o tome je poljoprivredni analitičar Miroslav Kovač nedavno ogorčeno primijetio da su „lovci preuzeli glavnu ulogu u hrvatskom veterinarstvu".
Ministru je teško objasniti
Kad je odnos s državom posrijedi, Cestar na svom primjeru ilustrira u čemu se sastoji aktualni najveći problem. Prije toga dodajmo da u Hrvatskoj radi oko 500 veterinara, raspoređenih u približno 55 stanica i 115 ambulanti te ovlaštenih za javne farmske potrebe na koje država troši oko 20 milijuna eura godišnje. Te potrebe pokrivaju cijepljenja i dijagnostičke pretrage, suzbijanje zaraza, izdavanje svjedožbi o stanju životinja, kao i drugih javnih isprava za njih, uz obavljanje propisanih pregleda i označavanje stoke itd.
Redovni natječaji za dodjelu tih ovlasti predstavljaju jedini izvor javnofinancijskih prihoda za veterinare i često jedini moment koji farmske stručnjake razdvaja od prelaska na liječenje isključivo gradskih kućnih ljubimaca. Preostale solucije su odlazak u inozemstvo ili prelazak u farmaciju. Uglavnom, država je 2022. godine donijela nova pravila za ugovaranje ovlasti kojima izrazito favorizira velike veterinarske stanice u odnosu na manje, orijentirane lokalno. Stari ugovori nekima traju i do dandanas, ali s njihovim istekom oni dospijevaju u potpunu neizvjesnost.
„Dio jedinica lokalne samouprave u kojima smo imali ovlasti već smo izgubili, dodijeljeni su većoj firmi“, govori Stjepan Cestar koji u ambulanti radi s još trojicom veterinara. Oni su raspolagali ovlastima u dvije tzv. epizootiološke jedinice tj. općine. Firma koja ih je nadvladala s ukupno 15 zaposlenih veterinara, danas ima ovlasti za 17 jedinica. „Te bivše naše dvije općine“, računa Cestar, „s nama su imale dva čovjeka po svakoj, a s njima imaju manje od jednog po svakoj od 17. Uopće se više ne uzima u obzir postotak posla koji svaki od nas obavlja ili može obaviti. Pokušavali smo utjecati na takvu politiku, ali nismo uspjeli. Ministar David Vlajčić je frišak, a nije iz struke, pa mu je teško objasniti. I klonuli smo već.“
Apsurd po štalama
Ne tako davno, pazilo se za koliko se jedinica prijavljuje jedan određeni stručnjak, s mogućnošću dijeljenja osmosatnog radnog vremena na četverosatne ili dvosatne angažmane u odvojenim jedinicama. Sada, pak, firma s 15 zaposlenih može u zasebnim formularima za 17 jedinica prijaviti svih 15 njih na svaku od tih 17. Rezultat je izoliranje manjih ambulanti i udaljavanje pojedinih općina od najbližeg centra veterinarske usluge. „Uložili smo po 20 godina u ovo, dio smo lokalne zajednice. Ali više ne vrijedi kriterij gdje imate objekt! Ako imate više zaposlenih, možete istisnuti manje na terenu, pa i na daljim jedinicama", kaže Cestar.
Prepušteni poslovima koje ne plaća država nego sami stočari, on i kolege mu dolaze u apsurdne situacije po štalama u koje ih seljaci i dalje pozivaju radije nego udaljene, nepoznate službe. „No tad se dogodi da treba obaviti i neku dijagnostiku za koju više nemamo ovlasti, ako se posumnja u mogućnost bolesti s A-liste. Možemo i mi izvaditi krv životinji, ali više nismo u sustavu, pa ne možemo dobiti nalaz. Onda čovjek mora zvati i ovlaštenog kolegu koji je desecima kilometara udaljen. Bude neugodno seljaku zbog nas, ali i nama zbog njega. A još je i teže kad neki stariji poljoprivrednik mora sam ići do veterinara po nešto“, svjedoči Stjepan Cestar.
Egzodus iz struke
Ovaj veterinar, inače tajnik Udruge veterinarskih ambulanti Hrvatske, ukazuje na činjenicu da se to ne tiče samo njegova područja. Bizarno državno upravljanje sektorom prenosi se na kadrovsko osipanje, uz daljnje nazadovanje ukupnoga hrvatskog agrara. Za primjer spominje južnu polovicu Dalmacije, od Splita i Sinja prema Dubrovniku i Konavlima.
„Sinj pokriva sve to, dolinu Neretve i ostalo, jer tamo praktično više nema ovlaštenog veterinara“, kaže on, „a pitam se koliko će nas i opstati u farmskoj praksi. Pamtim statistiku otprije četiri godine, po jednome mladom kolegi koji je tada diplomirao među ukupno 73 drugih. Samo troje ih je ostalo u ovome, ostali su otišli van ili završili na kućnim ljubimcima ili prodaji lijekova.“
Ishod ne čudi, s obzirom na dugogodišnje propadanje agrara, naročito stočarstva i mljekarstva, a hrvatski veterinari mogu prilično lako naći posao i drugdje u Europskoj uniji. Tim više ako se zna da im, prema zadnjim službenim podacima, prosječna neto plaća u RH iznosi oko 1.300 eura. Jedan drugi naš sugovornik iz veterinarskih redova koji je pak želio ostati anoniman, ističe da puka brojnost kadra veterinarske organizacije nikad ranije nije bila kriterij za dodjelu javnih ovlasti. „Prošli ministar poljoprivrede, gospodin Josip Dabro, bio je iskazao namjeru da sustav vrati na stare, daleko primjerenije kriterije, ali je iznenada dao ostavku", opisuje nam okolnosti.
„Ja se upravo prijavljujem na novi natječaj, vjerojatno uzalud, ali želim probati. Naša ambulanta nema pravu alternativu. No problem je što će se događati da posjednik životinje mora ići sve dalje po svjedožbu o zdravstenom stanju ili pregled mesa na trihinelu, unatoč tome što u njegovoj neposrednoj blizini postoji ambulanta koja mu je prethodno pružala usluge“, tumači on. Saznajemo tako da se velikom broju manjih ambulanti bez koncesije za javne poslove predviđa zatvaranje zbog smanjenog stočnog fonda.
Pogodovanje zaradi velikih
Krug se u tom smislu zatvorio, bilo da nestaju veterinari zbog manje stočara, ili stočari koji neće imati dobru veterinarsku podršku. Ovaj veterinar nabraja nam najizloženije krajeve Hrvatske: čitavo jadransko priobalje s otocima, Lika i Gorski kotar. „Zvuči nemoguće da su neke ambulante ostale bez ovlasti nakon 18 i više godina, a isključivo zbog promjene kriterija od strane nekoliko djelatnika Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane! Glavni problem leži u Zakonu o veterinarstvu gdje nije jasno navedeno koji su kriteriji za odabir, nego se postavljaju slobodnom voljom nekolicine službenika", rezolutan je on.
Pritom je znakovito da se u izradi kriterija javnog natječaja ništa nije pitalo Hrvatsku veterinarsku komoru, čelnu udrugu te struke u RH. „Nevolja u tome, npr. u slučaju Varaždinske županije koju spominjete, jest da tamo seljaci u više općina ostaju bez veterinarske javne ovlasti na teritoriju svog obitavanja jer ih je izgubila jedina nazočna ambulanta s kojom su uredno i dugo poslovali.
Jasno je da se kod izrade kriterija nije vodila briga o seljaku", zaključio je ovaj aplikant na idući natječaj za javne ovlasti, sliježući ramenima na upit o kome se onda povela briga. Ukratko preneseno, i po njemu je očito da se pogodovalo primarno velikim organizacijama i njihovoj zaradi, javlja Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....