Proteklih mjesec dana osjećam se prazno. Za mene je to bolje, jer kada osjećam samo bol, onda ju prenosim na fizičku. Lakše mi je tako. Izgubljena sam u mislima, praznim, bolnim, negativnim, ali ide, pokušavam. Bar mislim da pokušavam. Htjela bih razgovarati o svemu, ali ne mogu. I ne znam zašto je tako. Želim se rezati, ali evo, čista sam već mjesec dana. Osjećam se označeno zbog svega što se događa oko mene.
Što god bilo, ja sam kriva... Živcira me sve, ljudi, stvari. Želim osjetiti nešto osim boli i ponekad tuge. Kao da sam biljka, ma ni to..." riječi su koje je na papir prije nekoliko godina prenijela jedna djevojčica. Mlado, maleno, krhko biće koje se liječilo u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek zbog psiholoških poremećaja...